Mračna strana ulice《III sezona》- Završena

Njih izgleda nema..

■ANA POV■

Morala sam mu obećati kako se neću dugo zadržati i da ću otići samo do marketa, ali moji planovi su bili drugačiji. Trebala sam otići na vrata po odgovore. Nisam mu mogla reći jer da sam rekla, znam da me ne bi pustio.

Ana: Ajde, otvori mi.

Pokucam na vrata jednom, ali ne čujem odgovor s druge strane niti mi se vrata otključaju. K vragu! Još jednom pokucam, ali opet ništa. Nitko mi ne otvara vrata, da mislim možda kako nitko ni ne živi ovdje, ali drugačije sam obavještena. Možda ne čuje kucanje, pomislim. Kada vidim mali bijeli šalter na bijelom zidu kuće. Zvonim i zvonim, ali nitko mi ne otvara. Šta da radim? Ako ostanem ovdje i nastavim kucati te zvoniti, ljudi mogu pomisliti kako uznemiravam. Moram otići odavdje teška srca, ali moram. Još jedan dan u kojem ću ostati uskraćena istine. Okrenem se te krenem praviti korake ka prvoj trgovini jer moram nešto kupiti jer sam ipak otišla u kupovinu, zar ne? Koliko god se činilo nemogućim da saznam istinu. Neću odustati. Doći ću još jednom ovamo, a ako me ista situacija isprati i sljedeći put. Odgovore ću potražiti na nekom drugom mjestu.

Sara: Ana?

Dobro poznat glas mi se obrati kada uđem u market. Okrenem se prema mjestu odakle je dolazio pa ugledam Saru. Samo mi je ovo trebalo, ali ako joj kažem da šuti.. zapravo neće ni znati gdje sam bila ako joj ne kažem, zar ne? Neću joj reći, naravno.

Sara: Nisam te očekivala ovdje. Mislila sam da si otišla u prvi market, tako mi je rekao Hare.

Ana: Nemoj me ništa mnogo ispitivati. Ispričati ću ti sve kasnije.

Klimne glavom potvrdno te uzme korpu i uhvati me pod ruku te me krene vući prema naprijed. Kada smo zamakle između rafa s namjernicama, pogleda u mene s pitanjima.

Sara: Jesi li dobro? Je li te netko zlostavlja?

Nasmijem se kutovima usana pa odmahnem glavom uz riječi. Pozorno je pratila sve moje reakcije sa zabrinjavajućim pogledom.

Ana: Sve je u savršenom redu. Ajde da kupimo sve što nam treba pa idemo kući da se ne brinu. Važi?

Tužan izraz lica je ubrzo sakrila, ali mogla sam da pretpostavim o čemu se radi. Roberto. Šta drugo može da bude ili tko drugi može biti? Imamo mi mnogo toga ispričati jedna drugoj. Napokon! Uzele smo sve što nam treba i izašle na svjež zrak.

Nosile smo vrećice sve do Sarinog automobila kada mi je zazvonio telefon. Spustim vrećice u gepek te uzmem telefon i vidim Haretovo ime. Prevrnem očima, na šta se Sara nasmije pa rukom pokaže da sjednem u automobil.

Hare: Gdje si?

Ana: Srela sam se sa Sarom pa smo se zadržale malo.

Hare: Je li sve u redu?

Ana: Ubrzo ćemo kući. Ljubim.

Prekinem poziv i ostavim telefon u džep. Sara je vozila sa zamišljenim pogledom na cestu. Nju zaista muči nešto mnogo veliko. O čemu se tu radi?

Ana: Šta se dešava s tobom, Saro?

Kratko pogleda u mene zatim vrati pogled ispred sebe. Dobro je bila skoncentrisana na put kojim idemo koliko su joj misli bile zaokupirane ne znam ni sama čime.

Ana: Znaš da meni ne trebaš kriti? Slobodno kaži sve što imaš?

Parkirala je u dvorište i s tim završila naš razgovor u automobilu. Isto to je potvrdila njezina rečenica.

Sara: Pričati ćemo o svemu.

Hoćemo li, zaista? Kako će reagovati ako joj kažem šta planiram i na čemu radim? Izađem iz automobila te pokupim vrećice koje sam prije nekoliko minuta ostavila i krenem prema kući, kada se sjetim da joj nisam rekla.

Ana: Bila sam s tobom cijelo vrijeme.

Sara: Čula sam šta si mu rekla. Ne brini se.

Zahvalno joj se osmijehnem pa klimnem glavom. Sara će potvrditi i Hare neće sumnjati. Danas mi je dan počeo odlično, a kako će se završiti? Vidjeti ćemo. Bilo bi bolje da sam našla mamu, ali nisam. Koliko će mi strpljenja trebati za pronalazak mojih odgovora? Vrijediti će svaki sekund strpljenja. Samo da ja dođem do odgovora.

Sara: Njih izgleda nema.

Iz razmišljanja me prekine Sara kada kaže da ih nema. Sigurno su u kući negdje jer me ne bi džabe zvao maloprije.

Ana: Tu su negdje. Ne brini se.

Sara: Mislila sam da imamo vremena za sebe, ali..

Očima mi pokaže da se netko približava i onda vidim Hareta.

Hare: Samo sam došao da vidim jeste li dobro?

Ana: Jesmo. Dobro smo.

Hare: Onda se vi družite malo same.