Mračna strana ulice《III sezona》- Završena

Tvoja sreća mi je najvažnija.

■ANA POV■

Kada sam došla u dnevnu zajedno s Haretom isprepletenih prstiju. Mislila sam da ću se onesvijestiti s pogledom na osobu koja mi mnogo nedostaje. Netko se šali sa mnom ili haluciniram? Je li vidim Saru ili šta mi se dešava?

Sara: Ana..

Ana: Saro.

Zagrljaj u koji smo uplovile nije slutio da će brzo prestati. Nedostajala mi je, a izgleda da sam i ja njoj. Moja najbolja drugarica, moja sestra je ispred mene i upravo me grli. Suze su kvasile obraze, ali od sreće. Suze radosnice. Srce je utihnulo u grudima, a disanje postalo plitko. Kada smo se pustile iz zagrljaja, okrenem se prema Haretu jer nisam mogla vjerovati šta se dešava. Zar je i ovo uradio za mene? Dokazao je još jednom koliko me voli i koliko mu je stalo.

Ana: Hvala ti što si mi omogućio da je vidim!

Omotam ruke oko njegovog vrata i ostavim poljubac na obrazu. Njegov osmijeh mi je dovoljno rekao da nije bilo potrebe za riječima, ali me je zanimalo kako je Sara ovdje. Kada se odmaknem od njega, stanem na sredinu i naizmjenično pogledam u njih troje. Roberto je gledao u mene s osmijehom na usnama kao i Sara, a Hare je čekao šta ću ga pitati. Znam napamet njegove grimase lica i šta koja znači.

Ana: Može mi netko objasniti šta se ovdje dešava?

Sinoć sam ranije zaspala, a jutros me je dočekala Sara u kući. Ne moram je uopće tražiti, ona je tu. Od danas će mi sve biti lakše.

Ana: Hare? Robi? Saro?

Roberto: Mislim da je najbolje da ti Hare kaže. Ipak je on glava ove kuće.

Pažnju fokusiram samo na Hareta i čekanje odgovara s njegove strane. Klimne glavom potvrdno te mi se približi i uzme moje ruke, a pogled spoji s mojim.

Hare: Sara je sinoć došla na vrata i pitala za pomoć, a znajući koliko ti fali, odlučio sam da je pustim u kuću, ali s nekoliko uslova. Zar ne, Saro?

Sada je pogledao u nju i postavio joj pitanje. Koji su to uslovi, šta je tražio od nje? Nadam se da nije ništa veliko i ništa što će joj našteti.

Sara: Da, da, tako je.

Čujem njezin glas iza sebe pa se kratko osmijehnem. Njegovi dlanovi završe na mojim obrazima, a zatim usne na čelu.

Hare: Tvoja sreća mi je najvažnija.

Nije uopće želio da je vidi i svima nam je zabranio kontakt s njom, a sada ju je pustio u kuću. Hare ipak dozvoljava osjećajima da uđu u njegov život. Učinila sam nešto korisno kada se zaljubio u mene. Sada smo opet svi zajedno na okupu, u jednoj kući, ali fale Leon i Helena. Znajući da su sretni i zadovoljni, osmijeh mi se pojavio na licu. Kako se Roberto osjeća jer je Sara sada tu, pored njega? Kakav je odnos između njih?

Ana: Hvala ti, ljubavi!

Danas moram početi sa svojim planovima bez obzira na nova dešavanja u kući. Smiriti ću se i potpuno biti sretna kada dobijem odgovore na postavljena pitanja. Koliko će mi vremena trebati za to sve, zavisi od mene..

Hare: Hoćemo sada doručkovati?

Sara: Spremila sam nam doručak. Trebam samo da nam postavim stol.

Ana: Pomoći ću ti ja.

Sara: Ne treba samo ti odmaraj.

Ana: Idem onda da se istuširam. Dolazim brzo.

Sara: Sve će biti spremno kada dođeš.

Popnem se uz stepenice, zajedno s mojim mislima koje me nisu napuštale. Odem u sobu po drugu odjeću, a potom u kupaonicu. Sreća koju osjećam jer je Sara ovdje me tjera da sve brže radim, kako bih što prije bila s njima. Ni slutila nisam da će Hare dati još jednu šansu Sari. Ljutio se na sviju kada samo pomislimo na nju, a sada ju je vratio u kuću. Osmijehnem se široko znajući da smo opet zajedno.

Ana: Možda su i moji odgovori bliži nego što mislim.

Dok je voda klizila niz tijelo, u mislima su se ispreplitali razni događaji. Sreća, sreća pa tuga koja pokvari svu sreću. Trebam li saznati odgovore ili ipak nastaviti dalje bez njih? Sada smo opet na okupu i možda bih se trebala maksimalno posvetiti njima.

Mojoj sadašnjoj obitelji, a ne mami koja me je ostavila. Kada ću znati šta trebam uraditi? Hoću li pogriješiti ako potražim ženu koja me je rodila? Hoću li pogriješiti ako odustanem od odgovora koji me zanimaju?