11.deo

674 43 2
                                    

~Vredi li pozeleti tudje?Da si sada na drugom mestu,da imas sve sto pozelis,da li bi bila srecna?Ili,ipak treba da shvatis da ono u cemu si sada,to te cini stvarno srecnom.~

Mesec dana kasnije

Sedim za stolom i dalje razmisljajuci o Emmi,ne mogu da verujem da nije progovorila sa mnom ni rec vec mesec dana.Toliko je bila uzbudjena sto izlazi na kafu sa Erikom,a ja sada na kraju ni ne znam kako se zavrsilo.

Erik je dolazio u kafic,ali se nisam usudila da ga pitam bilo sta,ipak mu nisam ja drugarica.Tako da sam i dalje bez svog odgovora.Mada,sudeci po tome kako Emma izgleda,verujem da se dobro slaze sa Erikom ako su slucajno zajedno.

Svaki dan dolazi nasmejana na fakultet,tako da.Situacija je sigurno super.Dok kod mene uopste nije,moja mama vec mesec dana trazi posao i nikako da dobije nesto normalno i zadovoljavajuce.

„Kazem ti da ce me primiti ovde,prestani da se brines.."

„Nisam ni primetila da si se vratila."

„Naravno da nisi,kada si stalno zamisljena.Kako ti je prosao dan?"

„Ucenje me je ubilo,a posao dokrajcio.Inace sam ok."

„Emma?"

„I dalje nista.Ne zeli ni da me pogleda."

„Zasto ne popricas sa onim deckom?"

„Zato sto ni ne znam da li se i dalje druze,uostalom,ne zelim da se mesam u njihove stvari."

„Kazes da je srecna,tako da su verovatno zajedno."

„Ne verujem,Erik mi nije bas izgledao nesto zagrejano za nju."

„Proslo je vec mesec dana,moglo se dogoditi puno toga."

„To je istina."odgovorila sam uz uzdah.

trr-trr

Poceo je da zvoni mamin telefon.Ona je samo prevrnula ocima.Mislim da je ona jedina osoba,koju iritira mobilni telefon.

„Da?"

"Da,ja sam."

Posmatrala sam je,svaka linija na njenom licu se uozbiljila,nesto se desava.Ali da li nesto dobro ili lose?

"Razumem."

"Uredu,hvala."zavrsila je razgovor,te pogledala ka meni.Dobro,hajde reci mi vise sta se desava.

"Izgleda da sam dobila posao."rekla je sasvim smireno,a ja umalo da padnem u nesvest.

"Sta?Stvarno?"pocela sam da skacem.Najzad.

"Sutra treba da idem,primili su me izgleda."

"Ne mogu i dalje da verujem."govorila sam i dalje sokirano.

"Pocicu sa tobom,zelim da vidim da li je mesto bezbedno."

"Mila,umem da se cuvam."

"Svejedno."

"Uredu,ako bas insistiras.Sutra ujutru u 9 treba da budem tamo."

"Dogovoreno,javicu sefu da sutra necu ici na posao."

"Nego mamice,gde ces ti uopste raditi?"

"Videces sutra."odgovorila je smeskajuci se.

"Opet neki bogatasi?"upitala sam radoznalo.Mora da mi kaze bar nesto,ne moze da dozvoli da cekam do sutra.

"Hm od toga nesto vece."

"Multimilioneri?Divota.Ima da te izmuce."

"Zena koja je trazila pomocnicu mi nije izgledala strasno,mislim da je i ona sluskinja,tako da ne verujem da je strasna situacija."

Ich liebe dich /2015/Where stories live. Discover now