33.deo

696 40 47
                                    

~Osecam da nije sve uredu.Da li je to samo moj strah ili mi stvarno zivot klizi iz ruku?~

Torba mi je pocela padati iz ruku kada sam otvorila vrata od moje hotelske sobe.Krevet veci od cele moje sobe u Dortmundu,televizor kao pola zida,ormar od zida do zida,kao da ce mo ostati da zivimo ovde.

"Ovo je predivno covece."promrmljala sam,priblizavajuci se prozorima.A tek pogled,vidim bukvalno ceo grad.Dobro,ne bas ceo,ali..to je to.

"Jesi uspela da nadjes sobu?"cula sam kako vice Em.

"Mislis da bih stojala ovde da nisam?"

"A dobro upravu si."pocela se smejati,a ja sam nastavila da gledam oko sebe.

"Ovo nije nista i ti znas to."

"Ma da,ona tvoja hotelska soba u Brazilu me je ostavila u soku,ovo je stvarno nista.Samo,sada kada vidim ovo uzivo,drugaciji je osecaj."

"U tome je poenta,no dobro.Ostavljam te da se raspakujes i obavezno lezi rano da sutra ne bi imala podocnjake."

"Emma..previse si mi cudna u zadnje vreme."

"Pokusavam da budem dostojna Erika."

"Mislim da se ti njemu svidjas takva kakva si,cisto sumnjam da zeli da promenis i jedan deo sebe."

"Ne bih bas rekla,svaki muskarac zeli da mu devojka bude iz dana u dana sve lepsa i lepsa."

"Od kada se ti toliko razumes u sve to?"

"Kazem ti da se menjam.Tako i moje razmisljanje."

"Ok,ok.Samo nemoj preterati."

"Naravno da necu."odgovorila je,gledajuci na sat.

"Moram da idem inace,Erik me ceka."

"Vodi te negde?"upitala sam.

"Ne znam,samo je rekao da ostavim kofere i da se vratim dole."

"Hajde onda idi,covek vec ceka pola sata."

"Neka ceka,i treba da me ceka."nasalila se,izlazeci napolje.

"Vidimo se kasnije..naravno ako budes imala vremena."

"Ha ha ha.Ok ok."

_________________

Nakon sto sam poslagala onih par stvari sto sam ponela u ormar,cisto da se ne izguzvaju,zavalila sam se u fotelju.Vreme je da uzivam malo u carima ove sobe.Izvadila sam telefon i pocela da pravim profil na instagramu.

Nisam htela,niti me je ikada zanimalo,ali nakon sto sam pricala sa Emmom dobila sam ideju da bi bilo stvarno dobro da napravim.Ako nista drugo,cisto da mi bude onako malo razbibriga.Hmm..da..zovem se Mari.Lozinka ce mi biti _________.MMmm da,jos samo ovo da popunim.I woala,gotovo.

Premisljala sam se dugo da li mozda da postavim neku sliku sa Marcom gde se ne vidimo skroz,ali mi je glupo.Ne znam da li se on slaze sa tim,tako da sam ostala pri tome da cu samo staviti sliku o ovom prelepom pogledu koji imam.

_______________

Dan 18-ti 22.08.2014.godine

ma789:Da li mogu da znam gde si nestao?Sada je vec 2 sata poslepodne,a ja i dalje ovde sedim u svojoj hotelskoj sobi.

Poslala sam besno Marcu poruku,pa ne mogu da verujem da je jutros samo tako nestao.Dok sam ja ustala i spremila se da idem dole da doruckujem sa njim,njega vec nije bilo.Mogao je bar toliko da se potrudi da kaze gde ide.

kucc-kucc

"Slobodno."

"Hey Mari."

"Cao Em."pozdravila sam je ljubeci je u obraz.

Ich liebe dich /2015/Where stories live. Discover now