Četrnaesto poglavlje

3.9K 254 29
                                    

,,Još uvek nisam sigurna šta ću da radim Medi?! Ali veruj mi da mi nije svejedno zbog Nicka i kako će da odreaguje samo na to da je Lucas bio kod mene a za drugo tek da ne zamišljam?"

Razgovaram sa njom preko telefona i uporedo završavam posao na računaru od kuće.

,, Ne smeš ni ti dugo da kriješ od njega to Sara! Samo dodatno možeš sebi da napraviš problem, pogotovo što vi uopšte ne krijete ništa jedno od drugog!?"

Zastanem sa kucanjem i ispravim se u stolici nastavljajući razgovor sa njom.

,, Ko kaže da nekad ne krijemo jedno od drugog neke stvari? Pa dosta puta je sakrio od mene neke poslove, putovanja iznenadna, sa osobama za koje nisam baš srećna.."

,,Aludiraš na Lisu?" Prekine me u pola rečenice.

,, Upravo tako, na nju! Sve što mi kaže to bude u poslednji čas ili kad izvučem iz njega reči. Tako da i ja ću njemu reči za Lucasa kad dodje vreme za to!"

Odjednom se čuje jak tresak vrata i gromoglasno besno dozivanje mog imena od strane Nicka. Poskočim u mestu i polako ustajem sa stolice.

,,Šta se to čuje, ko viče Sara?" Zbunjeno me upita Medi.

,,Besni Nickolas!" Odgovorim sa knedlom u grlu.

,,Zašto mislim da je to vreme da sazna istinu upravo sad došlo?!"

,,Dobro misliš, jer izgleda da je ovo taj momenat!"

,,Sara, molim te samo smirena glava i bez ozbiljnih odluka dok bes vlada tobom!"
Govori mi kao savet sa puno podrške koja mi je jako potrebna.

,,Pokušaću, ne brini!"

,,Čuvaj se i obavezno javi!"

,,Hoću!" Odgovaram i prekidam poziv, polako izlazeći iz radne sobe kad tog momenta naletim na njega i sledim se od samog njegovog pogleda koje je čisto ludilo i bes.

,,Nick, jel sve u redu? Šta se dešava kad ovako izgledaš i vičeš da te čuje cela zgrada?!"  Uplašeno ga upitam a on me samo zagonetno pogleda i sarkastično nasmeje.

,,Šta se dešava?  To bi ja tebe trebao da pitam Sara!?" Kroz zube izgovara reči i kreće se ka meni a moje noge same instinktivno se pomeraju nazad i vraćam se u radnu sobu.

Zbunjeno ga pogledam ne shvatajući ga ništa, iako duboko u sebi znam o čemu se radi, ali čekam momenat da to ipak čujem od njega.

,,Kako ja mogu da znam šta se dešava i da ti ovako izgledaš?"

,,Ovako izgledam zbog tebe Sara!" Upire prstom u mene a ja se i dalje pravim zbunjena, što donekle i jesam.

,,Mene?!" Tiho upitam, a vidim da je on na ivici ludila, besno prodje rukama kroz kosu i duboko udahne na momenat žmureći kao da se moli za snagu i strpljenje koje mu je potrebno da me ne bi istog momenta udavio jer mi se čini da je na ivici toga.

,, Da li postoji razumno objašnjenje sa tvoje strane, mada mislim da šta god da kažeš ništa neće biti razumno, bar za mene!"  Govori polako i smireno iako sa strane tela stiska pesnice a moje telo počinje da drhti od straha i od onoga što sledi.

,,Zašto je dotična košarkaška zvezda bila u mojoj firmi i u tvojoj kancelariji  bez mog znanja, i ta informacija do mene dodje tek danas!"

Teško progutam knedlu i progovorim reči za koje se odmah pokajem.
,,Koja košarkaška zvezda?" Stvarno Sara? Dal je moguće da si to rekla i napravila se luda i sebi počela da potpaljuješ vatru koju će on da dovrši i od tebe će ostati pepeo.

Prava ljubav Where stories live. Discover now