• D O L U D I L A • |l.hernandez|

•30•

•Lucas, pov.•

"Sjedni malo! Javit će se kasnije, možda radi!", govori Theo dok hodam po sobi, gore-dolje.
Nervozan sam jer mi se ne javlja već pola sata.

"Završila je prije pola sata, želim da je čujem. Da mi kaže da je stigla kući!", pokušavam mu objasniti kako se brinem za svoju ženu, ali on to ne shvata.

"Ne budi naporan, djevojka je živjela prije tebe. Sama u velikom Rimu, o čemu ti pričaš? Misliš da trebaš nekom poput nje, djevojaka je stabilna i jaka. Samo si prenaporan.", govori ozbiljno, dok ga posmatram zbunjeno.

Sjednem pored njega slomljeno i otpuhnem.

"U šta si se pretvorio, pogledaj se.", kaže i odmjeri me.

"Šta mi fali?", upitam ga.

"Pa gdje je ona stari ludi Lucas? Čovječe, dosadan si takav.", pogleda me nezainteresirano.

"Šta hoćeš reći? Da trebam varati svoju ženu?", ljutito upitam.

"Ne, nisam to rekao. Ali i njoj si dosadan takav, stalno zoveš, ljubomoran kao životinja...pa daj čovječe. Samo je tako odbijaš..", zabrine me ono što govori, jer zaista se tako ponašam.

"Theo, nemoj da me brineš."

"Kažem ti istinu, dosadit ćeš joj!", sve me prereže u glavi na njegove riječi.

"Šuti. Ne mogu joj dosaditi, i ona mene voli!", kažem tiho.

"Ali tvojim napornim ponašanjem to se može promijeniti!", stvarno je idiot. Napunit će mi glavu glupostima.

•Alerie,pov.•

"Ne vidim razlog zašto bi se mi našle i upoznavale!", govorim gledajući je sad ispred sebe. Po prvi put oči u oči sa osobom koja je uzimala i imala, ono za čim sam danima čeznula.

"Nakon svega, mislim da je ovako najbolje. Ja sam donijela odluku u vezi Lucasa. Tačnije tog kretena!", osjetim odvratnost prema Lucasu u njenom glasu.

"Ne zanima me šta si odlučila. Samo želim da znaš kako je on moj muž i ne želim više onakve poruke.", kažem i krenem otići.

"Stani Alerie, ja imam puno toga da kažem...", govori smireno i zamoli da je saslušam.

"Brzo reci šta imaš!", kažem i sjednem pored nje na klupu.

"Izvini. Žao mi je što si ti ispala žrtva njegovih gluposti. Nisi imala veze sa našim odnosom, a ja sam se ovsvetila tebi. Bez razloga...", pogledam je zbunjeno, jer baš i ne vjerujem u ovo što priča.

"Uopšte nisam željela tebi da napakostim, nego njemu. Krivo mi je što se tako ponio prema meni. Ali sama sam kriva, jer sam ga puštala u svoj krevet kad god je to želio...", zaustavim je, jer ovo je želim da slušam.

"Uredu, neću o tome.", kaže nakon što je zamolim da preskoči tu temu.  "Samo ne želim da i prema tebi se tako jedan dan ponaša. On je takav, danas voli a sutra dođe i ponaša se kao stranac. Kao da mu je sve dosadilo.", smireno govori.

"Ja sam jedna takva, prije tebe smo imali vezu. Raskinuli smo prije nego što si se pojavila, kad se vjenčao skoro sam poludjela, ali kasnije sam vidjela za šta mu ja služim.", govori gledajući ispred sebe i povremeno u mene.