• D O L U D I L A • |l.hernandez|

•2•

Mogla sam, ali i trebala biti uz oca odmah kad mu se to desilo. Tek sad shvatam da nisam trebala napustiti kuću prije dvije godine i otići za Rim, iako je on to želio.

Trenutno sam na putu za Pariz, u avionu sam i za nekoliko sati ću nakon dvije godine da kročim na pariške ulice. Nakon dvije duge godine, osjetit ću miris grada mog djetinjstva, mojih suza i osmijeha.

Nije svejedno, zaista nije. Ne znam da li se u meni javlja strah od oca i njegove reakcije kad me vidi, da li zbog situacije koja mu se dešava ili je opet to neki nemir zbog nečega drugog.

• • • • • • • • • • •

"Ne mogu da vjerujem! Ovo prelazi sve granice, ali sve! Dokad on misli da se ovako ponaša?", ljutito viknu Alfred, bacivši novinski članak na stol.

"Šta se sad desilo? Koji je od njih napravio problem.", priđe mu njegova supruga Morena, vidjevši ga uzrujanog.

"Koji? Šta misliš?" upitao je i počeo hodati nervozno po dnevnom salonu.

"Lucas? Opet sa svojim glupostima?" već je mogla da pretpostavi o kojem sinu se radi.

"Da. Po ko zna, koji put je u novinama zbog ovih gluposti! Sramota!"viknu ponovo i stade gledajući u Morenu, kao da čeka da kaže neko riješenje za ovo.

"Ni sama više ne znam šta da mislim! On ovim ruši ugled nama, kao jednoj imućnoj porodici, tebi kao poznatnom arhitekti, ali i sebi kao fudbaleru. Ne shvatam ga!" govorila je zabrinuto.

"Ko bi tog shvatio! Opet će mi se ljudi smijati, tračare u firmi ga ne vade iz usta! Ne razumijem kako poslije ovakvog tulumaranja i opijanja uspije da ode na treninge!" govorio je dubokim glasom.

"Zaboga, stvarno ga ne razumijem! Svaku noć sa djevojkama...šta je sa njim? Zar se neće opametiti!" rekla je Morena i snuždeno sjela u svoju fotelju!

" Ovo ne može ovako! Svaki dan je po novinski natpisima, pogledaj! Pogledaj molim te!", rekao je i dodao je novine koje je maloprije bacio.

Noćni čovjek i kralj splavova!, glasio je naslov u novinama.
"
Lucas Hernández, fudbaler Atletico Madrida i francuske nogometne reprezentacije, opet je viđen po ko zna koji put u nesređenom stanju. Naime, naša ekipa je sinoć bila svjedok Hernándezovih ludovanja i opijanja. Negdje oko ponoći se izgubio u nepoznatom pravcu, sa nama još uvijek nepoznatom djevojkom. Ovo nije prvi slučaj sa mladim Hernándezom, ovo je izgleda postalo standardno u njegovom životu. Noćna ludovanja su njegov život. Još uvijek ne znamo šta će na ovo reći njegov otac Alfred, ali poznavajući ga ponovo će spuštene glave da prešuti na naša pitanja!
"

"Čuješ, ljudi me već prozivaju! Ovo je čista provokacija sa zadnjom rečenicom! Gubim strpljenje Morena! ", iznervirano je govorio.

"Zar mu se može nešto? Šta da uradimo? Neporomjenjiv je! Slažem se da ovako više ne može, ali ne znam način na koji bi prestao! Očigledno da mu nije dosta sramote!" , rekla je Morena i spustila glavu u svoje dlanove.

"Znaš šta! Doćit će on pameti, kunem ti! Lijepim ili ružnim načinom, doćit će pameti! Koliko sam godina proveo radeći i učeći kako bih izgradio svoj status i ugled, a onda moj sin da ovako to narušava! ", ustao je i krenuo prema vratima, baš u trenutku kada je Lucas ušao u dnevni.

"Zašto je ranom zorom ovakva buka?", upitao je i nasmijao se, samo tako još više izvlačeći živce ocu.

"Zašto li? Kao ne znaš,pijanico jedna! Evo zašto!", bacio mu je novine u lice.