• D O L U D I L A • |l.hernandez|

•24•

Nakon 5 dana....

"Alerie...!", vratio sam se sa treninga, i primijetio kako je nema u kući.

Dogovorili smo se da idemo opet zajedno kao i ovih dana na kemoterapije, ali tek u 17h.

Nije mi rekla gdje ide, pa se i brinem.

"Ale...!", ušao sam u sobu, ali ni tu nije bila.

Sve je na svome mjestu, osim nje. Zovem je nekoliko puta ali se ne javlja.

Nakon deset minuta ušla je u kuću, tužna i malo ljuta. Čim me ugleda promijeni izraz lica.

"Gdje si ti? ", upitam je a ona se nasmiješi.

"Bila sam kod Alice, razgovarale smo!", kaže i dođe do mene.

"Je li sve uredu?", upitam je, a ona klimne glavom.

"Da,da...kad si ti stigao?"

"Prije desetak minuta...!", kažem i uđemo zajedno u dnevni.

Alerie,pov...

"Ne mogu roditi to dijete, još sam mlada...!", odzvanjale su njene riječi mojom glavom.

"Ne možeš ubiti to dijete...!", govorila sam ali uzalud.

"Kako si saznala?"

"Nebitno, Alice imaš vremena da razmisliš...ne radi to!"

"Alerie, otac će poludjeti. Ne mogu mu to uraditi...!"

"To si trebala misliti prije znaš? Prije si se treba na oca osvrnuti..!"

"Alerie, molim te ne napadaj me više."

"Čije je dijete?", stane i okrene mi leđa ne želeći da odgovori.

"Čije je dijete Alice?", povisim ton, zaboravljajući šta je dokotor rekao.

"Nebitno!"

"Ne izluđuj me...čije je dijete? Gledaj, odvest ću te na pregled da saznam čije je dijete...!", zaprijetim pa me pogleda uplašeno.

"Nećeš to uraditi!"

"Hoću kunem ti se!"

"Alerie..."

"Govori, čije je dijete?"

Nakon nekoliko sekundi šutnje i gledanja u mene, obori svoj pogled i doda.

"Ne znaš ga...sa faxa prijatelj!"

"Prijatelj? Tebi je to prijatelj?"

"Alerie, smiri se molim te. Čut će nas neko...!"

"Alice, kako... mislim to dijete..."

"Alerie, ne mogu. Moram to završiti. Mlada sam...!"

(...)

"Šta je bilo? Nešto si zamišljena?", upitam Lucas i sjede pored mene.

"Ma onako...!", osmjehnem se kratko.

"Je li sve uredu?", spusti ruku na moju kosu i nježno pređe preko nje.

"Jeste ..super je sve!"

"Od sutra imaš novu obavezu...!", kaže a ja se uspravim i pogledam ga zbunjeno.

"Koju?"

"Ideš sa mnom na trening...dobro će ti doći aktivnost!  Nećeš valjda da se ugojiš pa takva na posao? Šta će ti kolega reći?", nasmije se i približi se malo.