• D O L U D I L A • |l.hernandez|

•66•

"Ale neće doći?",upita me Pavard dok se spremam da izađem na teren.

"Ja sam rekao da ne dolazi na utakmice. U sedmom je mjesecu trudnoće. Najbolje da miruje.",govorim mu dok se on smješka.

"Već? Kako brzo prolazi ovo vrijeme. Uskoro ćeš postati otac po drugi put.",potapše me po ramenu malo.

"Uzbuđen sam kao da je prvi put.",kažem iskreno dok se smije.

"İ? Znaš li šta je? ",upita me na što odmahnem glavom.

"Ale ne želi da saznamo pol, kaže hoće da se iznenadimo.", kažem nezadovoljno. Ja sam mnogo želio da to prije vremena saznamo kao i za Martina.

"A tebi se to ne sviđa. Ti bi volio da saznaš prije, jer se nadaš djevojčici.",kaže Pavard na što se nasmiješim.

"A mica mala, pogledaj ga kako se smješka.",Antoine me zagrli i poškaklja malo.

"Kad sam osjetio ljubav prema Alerie i osjetio da će ona biti mama moje djece, želio sam djevojčicu. Ali mnogo mi je drago što je Martin prvi.", kažem veselo, jer Martin je posebna ljubav.

Želio sam biti otac malene djevojčice koju ću voditi ja utakmice, koja će navijati srčano za svog tatu, kojoj ću češljati kosu svaki dan, kupovati najljepšu i najšareniju odjeću. Onda se Martin rodio, kada čovjek uzme dijete u svoje ruke više mu nije ni bitno da li je dječak ili djevojčica, već da je zdravo i da je vaše.

" Sretno ljubavi, nadam se da će utakmica proći onako kako si zamislio. Volimo te.❤"

Dobio sam poruku prije nego što sam izašao na teren. Kao da sam pobjedio kad sam pročitao njenu poruku. Nedostaje mi da nije tu, da ne bodri sa tribina, ali najbitnije da su moja djeca i ona dobro. Ostalo se sve može nadoknaditi. 

"Hajde tatice,....",Kylian me udari po ramenu uz smiješak te pokaže rukom da moramo krenuti.

90+ minuta je prošlo naporno ali uspješno. Pobjedili smo 3:2 ekipu Italije. Brzo sam se spremio, te krenuo prema parkingu.

"Čestitam ljubavi...", nakon što joj se javim na telefon odmah mi se veselo obrati.

"Ljubavi moja...hvala. Ovo je bilo za vas.",kažem ulazeći u auto.

"Bili ste odlični. Martin se nije smirivao cijelu utakmicu.", šaljivo doda.

"Sunce tatino. Dolazim brzo, na putu sam.", kažem vozeći se sad već prema kući.

"Čekamo te. Polako vozi.", zabrinuto doda te prekine.

Previše sam umoran tako da jedva sam se dovezao kući. Mislim da ću se opustiti u bazenu. Noć je pa ne mogu vani izaći, ali mogu u kući. Toplije je.
Jedva se vučem  do ulaznih vrata.

"Pa ko je stigao...",čujem je na vratima a zatim Martina vidim kako trči prema meni.

"Opa...maleni.",uzmem ga u naručje te poljubim.

"Dobro došao.",kaže i poljubi u obraz.

"Bolje vas našao.  Je li sve u redu?"

"Jeste. Hajde dođi..."

"Zašto mali ne spava? Kasno je.",upitam je.

"Razbudio se tokom utakmice. Ali će uskoro na spavanje."