Devojka u pidžami 28

316 34 0
                                    

28

Toliko smo se svi osim Ele napili za doček nove godine da sam proklinjala žurku na kojoj sam bila. Marija je čuvala Hanu celu noć dok smo mi svi zajedno slavili Filipovo momačko i moje devojačko veče. Nismo izašli zapravo, žurku smo napravili u njihovoj kući koju sam ja tada prvi put videla i trebalo mi je tri tekile da prestanem biti u grču dok sam stajala u ogromnoj dnevnoj sobi. Kuća je nekako bila još veća od onoga što sam ja zamišljala. Kuća nije ni reč koju bih koristila da opišem to mesto, bilo je kao pola dvorca na preiferiji grada i deo te kuće će pripadati meni čim se potpišem danas, ako se uspem potpisati. Filip je prespavao tamo, a ja sam prestavala u stanu sa Vanjom jer su Marija i Hana spavale u Vanjinom stanu. Ela i Tea su insistirale da ne smemo spavati u istom krevetu pred venčanje.
,,Izgledaš kao da te je poplava izbacila", prokomentarisao je Vanja kada je ušao u kupatilo i video me keko odmeravam svoj odraz u ogledalu. Skrenula sam pogled na njega i podigla obrve navodno uvređeno i on mi je odmah predao šolju kafe.
,,Ni ti ne izgledaš preterano sveže mogu ti reći."
,,Ne udajem se ja danas", vratio mi je i slegnuo ramenima, a ja sam se nasmešila i nabrala nos stidljivo.
,,Ja se udajem danas", zakikotala sam se ovome kao da sam još uvek pijana, a Vanja me je zagrlio i podigao sa stolice kako bi on mogao da sedne i spustio mene u svoje krilo. Grlio me je čvrsto i ljuljao se u mestu dok sam se ja kikotala kao tinejdžerka.
,,Još uvek nije kasno da pobegnemo zajedno", promrmljao je u moju lopaticu, a ja sam se nasmejala na sav glas.
,,Da nisi napravio dete drugoj još bih i razmislila o tome. Osim toga Filip me je upozorio da će me pronaći ako pobegnem sa tobom", ovo drugo je bila istina i mislim da se nije uopšte šalio kada mi je to rekao pre nego što smo se rastali sinoć.
,,Koliko puta treba da se izvinim za dete?", pitao me je Vanja i zakikotao se kada je video izraz mog lica.
,,U pravu si, ne možemo pobeći, ali samo dok se ne rodi dete, onda ćemo ga ukrasti i nestati. Ne plašim se ja tvog Filipa."
,,Ja se plašim tvoje Ele", odgovorila sam ozbiljno, a njegovo lice se raznežilo. To što će Vanja biti tata je bilo nešto što sam još i mogla da poverujem, ali da će se on ovako zaljubiti u neku devojku, pa makar to i bila Martinova kojoj niko ne može reći ne, to nisam mogla nikako da prihvatim kao stvarnost.
,,Nisam ti se nikada zahvalio što si se sudarila glavom sa Filipom jer ja ne bih sada imao Elu i mi ne bismo čekali dete da nije tvoje nespretnosti."
,,Mislim da vaše dete nije nastalo zbog moje nespretnosti", zakikotala sam se sama svojoj šali, a Vanja je prevrnuo očima i zagrlio me još jednom jako pre nego što me je okrenuo ka ogledalu.
,,Hajde napravi od sebe žensko biće, ja ću da nadgledam situaciju. Ela me je naterala da joj obećam da te neću ispuštati iz vida i pripretila mi da će me ozbiljno povrediti ako se ne pojaviš danas."

Filip me je nazvao samo sto puta da proveri da li sam budna, da li sam spremna, da li uopšte dolazim... Bila sam budna, spremna u dugačkoj krem haljini koja se širila od mojih kukova do zemlje i imala duge rukave i otvorena leđa, Marija me je ošišala i osušila mi kosu dok je Vanja odneo Hanu kod Tee odmah nakon što je meni doveo Mariju. Našminkala sam se poprilično neutralno, ali mi se svejedno svidelo iako nije bilo bitno da li se meni sviđa, nadala sam se da će se Filipu svideti. Dok sam se ja šminkala Marija i Vanja su se presvukli i oboje su piljili u mene otvorenih usta kada sam ušla u dnevnu sobu. Mada sam i ja ostala bez daha gledajući Mariju u elegantnoj teget haljini i crnim štiklama, ali Vanja u svečanom odelu, to je bilo priča samo za sebe.
,,U redu, to je to, ne zanima me ništa ti ideš sa mnom", prokomentarisao je Vanja i prišao mi kako bi mogao da me uhvati za ruku i okrene u mestu.
,,Izgledaš prelepo dušo", prokomentarisala je Marija i obrisala suzu što je umalo mene nateralo da se rasplačem.
,,Hvala, vas dvoje izgledate fenomenalno", rekla sam iskreno iako sam mislila da ta reč ne opisuje dovoljno dobro to kako su izgledali, pogotovo kako je Vanja izgledao. Vanja je zinuo da nešto kaže, verovatno nešto sarkastično, kada mu je telefon zazvonio i on je prevrnuo očima.
,,Izvinite me, zove me žena koja nosi moje dete i ubiće me ako se ne javim", okrenuo se od nas i javio se na telefon, a ja sam gledala Mariju koja ga je posmatrala smešeći se ponosno. Bila sam tamo kada je upoznala Elu i kada joj je Vanja rekao da će biti baka. Nismo trebali biti iznenađeni što je mislila da je Vanja zajebava i nije ni verovala sve dok joj Ela nije pokazala sliku ultrazvuka, a onda se Marija rasplakala od sreće.
,,Da Ela, spremni smo i ne nisam pobegao sa Sašom iako bi trebala biti jako ponosna na mene što sam se odupreo. Shvatićeš o čemu pričam kada je vidiš. Dobro, krećemo."

Nisam bila svesna šta se desilo nakon toga pa sve dok se nismo vratili nazad u stan. Nisam zapravo mogla ni da skrenem pogled sa Filipa koji je nosio crno svečano odelo i imao crvenu tanku kravatu. Skupio je kosu i izgledao fenomenalno. Zacrvenela sam se kada me je ugledao jer me je gledao kao da bi voleo da nema nikoga tamo i da može što pre da svuče haljinu sa mene. Matičar je rekao šta je imao, mi smo rekli naše sudbonosno da, Filip me je zagrlio i priljubio uz sebe dok je rukama prešao preko mojih golih leđa što me je nateralo da ispustim neki nekontrolisan zvuk kada me je poljubio. Sreća pa su svi aplaudirali tada pa me niko nije čuo, ali Filip me je čuo i njegove usne su se razvukle u osmeh uz moje. Matičar se nakašljao dva puta kako bi skrenuo pažnju na sebe i na kraju je Vanja udario blago Filipa u rame kako bismo nas dvoje konačno potpisali venčani list i ja sam preuzela olovku od Filipa.
,,Da li ostavljate svoje prezime ili uzimate suprugovo prezime?", pitao me je matičar i ja sam gledala u liniju koju sam trebala potpisati i tek onda shvatila da nisam razmislila uopšte o prezimenu. Nismo pričali o tome i mislim da Filip nije želeo da mi stvara pritisak, lagala bih kada bih rekla da nije bio pritisak sama pomisao da uzmem to prezime, ali isto tako me nije bilo briga jer je bilo njegovo prezime i ja sam ga želela. Nisam imala hrabrosti da kažem to na glas i dam odgovor matičaru, ali sam se zato potpisala i time zapečatila svoju sudbinu, a Filip je blago stisnuo moj dlan.
,,Martinov", prošaputao je Vanja nekome iza nas, nekome... Eli naravno jer je Tea stajala iza mene i držala Hanu umesto koje ona mora da potpiše.
,,Dozvolite da Vam prvi čestitam i predstavim Vas vašim najmilijima po prvi put kao Gospodina i Gospođu Martinov."

To je sve čega sam se sećala dok nismo došli nazad u stan jer me je Filip podigao u naručje i preneo preko praga i nije me ni spuštao kada smo ušli. Poljubio me je i nasmejao se presrećno.
,,Dobrodošla kući gospođo Martinov."
Zakikotala sam se ovome jer sam znala da će mi trebati mnogo vremena da se naviknem na to ime.
,,Ne znam šta si morao da uradiš da je nagovoriš da uzme naše prezime, ali ja sam lično impresionirana što si uspeo", prokomentarisala je Ela kada je prošla kraj nas vukući Vanju za sobom. Vanja mu je samo namignuo i podigao nekoliko puta brzo obrve zbog čega sam se ja zacrvenela u licu. Marija je prošla pored nas smešeći se sa Hanom u naručju i na kraju je prošla i Tea koja se zaustavila samo kako bi mene poljubila u obraz jednom.
,,Sestra...", prošaputala je tiho kao da govori sama za sebe, a moje celo biće se raznežilo zbog toga. Nisam nikada imala sestru, a sada sam imala dve.
,,Stvarno ne znam čime sam to zaslužio i iskreno nisam mislio da ćeš to uraditi, ali sam jebeno presrećan zbog toga", priznao mi je Filip kada smo ostali sami na hodniku.
,,Zato što te volim i zato što nisam znala zapravo kako drugačije da ti stavim na znanje da želim tebe i da prihvatam ceo tvoj svet osim da prihvatim prezime celog tog sveta koji ne poznajem, ali me ne plaši više jer imam tebe."
Poljubio me je i konačno spustio na noge pre nego što smo se pridružili našoj čudnoj maloj porodici u našoj dnevnoj sobi u našem stanu u našem novom životu.

Pošto ja nisam mogla da se odlučim gde ćemo za medeni mesec jer nisam nikda pre putovala nigde zapravo, Filip je predložio da obiđemo više mesta i tako smo i uradili. Proveli smo dve nedelje kolima obilazeći Evropu i odsedajući u najlepšim malenim gradićima koje ja nisam mogla ni da zamislim da mogu postojati. Nisu me preterano zanimale metropole, vidiš jednu video si ih sve, a nisam želela da trošim vreme na obilaske znamenitosti zato smo obilazili male gradiće i uživali u miru i kulturi mesta u kojima smo bili. Proletele su mi te dve nedelje koje smo proveli sami jer nikada nismo imali dve nedelje samo za nas i meni nikada nije bilo lepše. Filip nije išao na posao iako je radio dok sam ja spavala popodne, znala sam da jeste bez obzira što mi on to nije priznao. Ostavio je Vanju, Kseniju i Teu da se brinu o svemu, ali nisam bila glupa da poverujem da može sve da se odradi bez njega čitave dve nedelje. Poklonio mi je dve savršene nedelje i nisam bila tužna kada se završilo iako sam znala da ga neću više gledati svaki dan ceo dan bila sam uzbuđena jer ću ga gledati do kraja života i bila sam presrećna kada smo se vratili u naš dom.

Devojka u pidžami ✔️Where stories live. Discover now