Devojka u pidžami 15

304 35 0
                                    

15

Sedela sam na klupi, pijuckala sam kafu iz kartonske čaše i pušila cigaru dok sam posmatrala Olega kako se igra u pesku. Danas je bio divan sunčan dan i pustila sam sebe da razmišljam o tome kako je prošlo više od godinu dana od kada sam prvi put videla Filipa i kako nikada nismo imali ove sunčane dane i šetnju po parku u letnjoj laganoj odeći. Šetali smo Moa u zimskim jaknama i bilo je lepo, ali ono o čemu sam ja maštala jeste bila šetnja po ovakvom danu. Na sebi sam imala crne helanke i lepršavu letnju majicu, izula sam japanke i sedela u turskom sedu kada je kraj mene sela devojka u crvenoj dugoj prelepoj letnjoj haljini. Imala je na glavi ogroman šešir i prevelike sunčane naočare. Osećala sam se kao smeće kraj nje. Mirisala je prelepo i imala prelepe duge nežne prste sa prstenjem na kojem su bili veliki sjajni dijamanti, delovalo je kao da njen manikir košta više nego moje lažne rej ban sunčane naočare i ceo moj outfit sa sve telefonom u torbici. Imala je na usnama krvavo crveni karmin dok sam ja ovde sedela kao da šminku u životu nisam videla.

,,Znam da me ti ne poznaješ, ali ja sam čula toliko o tebi da se osećam glupo što sedim ovde i pretvaram se da ne znam ko si", obratila mi se iako nije skrenula pogled na mene, a ja sam se okrenula ka njoj iznenađeno. Do sada sam je gledala samo kraičkom oka, ali sada kada sam je gledala direktno nije mi trebalo dugo da shvatim ko je u pitanju. Moje srce je počelo da lupa neverovatno brzo i ja sam prešla pogledom preko celog igrališta i zaustavila se na Olegu koji se igrao u pesku sa devojčicom koja mi je bila okrenuta leđima. Svejedno sam znala ko je devojčica i znala sam ko je devojka koja sedi kraj mene.
,,Mislim da si me pomešala sa nekime", odvratila sam smešeći se što sam bolje mogla. Čak i da je slučajno videla moju sliku u Filipovom telefonu nije me mogla prepoznati sa naočarima i sa kraćom kosom. Okrenula se ka meni i skinula naočare, posmatrala me je zelenim očima kao da odmerava svaki milimetar mog lica pokušavajući da me optuži pogledom. Znala je ona vrlo dobro ko sam ja i nije se moglo pobeći od toga.
,,Ti si Saša, znam ko si ti i znam sve o tebi", rekla je ovo optužujućim tonom koji me je naterao da se osećam kao dete koje je razbilo prozor i sada je u nevolji.
,,Kako ti je dečko?", pitala me je i nasmešila se kiselo, a ja sam otvorila usta i zatvorila ih iste sekunde jer Filip nije moj dečko sada već više od četiri meseca. Nismo zajedno duže nego što smo bili zajedno.
,,Mislim da si pogrešila jer ja nemam dečka", objasnila sam jer mi je postalo jasno da sam ja ovde žrtveno jagnje, a Filip je već našao drugu. Kako sam to pomislila stigla mi je još jedna poruka, peta danas, danas je bio posebno rečit izgleda. Nisam izvadila telefon, planirala sam da ga blokiram čim mi ova devojka ne bude više na vidiku.
,,Oh ja mislim da ti i ja treba da popričamo o tome", vratila mi je otvoreno besna ovaj put i ja sam se pomerila od nje koliko sam mogla, a da ne bude očigledno ono što radim. Otvorila sam usta spremna da joj kažem sve i uništim njeno celo postojanje, ali je Oleg grlio moje koleno i ja sam spustila pogled i trgla se nesvesno kada sam shvatila da nije Oleg bio u pitanju. Devojka kraj mene je promenila izraz lica momentalno i posegla za malenim detetom koje me je grlilo nežno, onako kako su samo deca znala da grleći teše. Malena devojčica kojoj sam umalo uništila život, sa blizine je bilo još više očigledno ko je ona, bila je malena verzija Ele i Filipa. Devojka je pokušala da odvoji malenu devojčicu od mene, ali ova ju je udarila po ruci i odmahnula glavom pre nego što je pokušala da se popne na mene.
,,Hana, budi dobra", progovorila je devojka nervozno, ali nije više pokušavala da odvoji dete od mene. Molila sam se u sebi da je skloni od mene, moje srce je kucalo toliko nervozno da sam mislila da ću se onesvestiti.
,,To je Saša, hoću da je poljubim", nije ovo rekla na glas, pokazala je ovo svojim sitnim ručicama i odustala od penjenja, durila se tužno, a ja sam želela da se izvinim. Želela sam da vidim reakciju njene mame, ali nisam mogla da skrenem pogled sa malenog preslatkog lica.
,,Znam da tražim mnogo, ali te molim da joj dozvoliš da te poljubi kako ne bi posle histerisala Filipu za ovo. Ne treba mu to u životu", objasnila je devojka ponizno, a ja nisam imala pojma šta bi to uopšte trebalo značiti. Spustila sam tabane u moje japanke i sagnula sam se. Dozvolila sam malenom licu koje je toliko ličilo na Filipovo da me poljubi u obraz, zagrlila me je čvrsto oko vrata i ja sam mislila da ću umreti u tom momentu, ali me je brzo pustila i tapšala ručicama uzbuđeno.
,,Lepa Saša, kao na slikama", pokazala je smešeći se zaljubljeno, a ja sam bila ubeđena da ne mogu više ni jedne sekunde da je gledam niti da maltretiram njenu mamu ovako. Moram otići odmah.
,,Hvala ti, a ti si mnogo lepa devojčica Hana", progovorila sam gušeći se na knedli u mom grlu.
,,Zašto Saša nije došla da vidi Hanu?", pitala me je i isturila donju usnu tužno, a ja sam se zagrcnula.
,,Hana ljubavi, Saša nije htela da te rastuži, samo je zauzeta", objasnila je devojka kraj mene strpljivo, a ja nisam mogla da skrenem pogled sa malog lica koje je bilo tužno jer je mislila da sam je ja odbila, ja sam je spasila tužnog života.
,,Čekala sam te", optuživalo me je malo lice, a onda je konačno skrenula pogled sa mene i ja sam prodisala. ,,Reci joj Sara, reci da sam je čekala sa mamom i tetkom. Bila sam dobra i čekala sam."
,,Jesi, bila si dobra i čekala si, sada budi dobra i pozdravi se sa Sašom. Moramo ići, mama nas čeka sa sladoledom, a onda ćemo ići na bazen. Šta kažeš na to?", pitala ju je devojka dok sam ja treptala kao da me je neko ošamario toliko jako da sam zaboravila sve što sam znala.
,,Ide i Saša sa nama da jedemo sladoled i plivamo?", pitala je Hana i skrenula pogled na mene, a ja sam se ispravila kao da me je udarila.
,,Ne mogu sa vama, ja čuvam onog dečaka sa kojim si se igrala u pesku", objasnila sam jedva svesna toga, morala sam da proverim da li je Oleg uopšte tamo.
,,Može i on sa nama", odgovorila mi je uzbuđeno i smešila se čekajući da pristanem, ali Sara je ustala i podigla Hanu na svoj kuk i spasila me da se ne raspadnem pred njima. Odmahnula sam glavom jedva primetno, Sara? Sara je Elina drugarica koja je bila sa njom za doček nove godine, ona ima dečka.
,,Saša nema vremena za to danas. Hajdemo ljubavi, ne želiš da se mama brine", uveravala je maleno lice koje se durilo sada jer nije bila glupa, nije joj promaklo da joj Sara nije rekla da ćemo ići zajedno neki drugi put.
,,Ali biću dobra i uja će me voleti ako Saša dođe", to je bilo to, prelilo je zadnju kap i ja sam ustala bez reči, otrčala sam do Olega, podigla ga i otišla iz parka što sam brže mogla. Nisam se osvrtala i nisam želela da se osvrnem jer jesam tvrdoglava mazga.

Devojka u pidžami ✔️Where stories live. Discover now