Dodir vjetra ( ZAVRŠENA)

Uvod

Stalna borba između zla i dobra i tako već tisućljeća na ovoj zemlji u ovoj dimenziji. Ni u jednoj drugoj dimenziji nema toliko posla kao u ovoj dimenziji. Ima nas svega pet čuvara. Da ja sam čuvar u ovoj dimenziji i imam neobično puno posla. Kad bi barem ljudi malo primirili, ni ne toliko ljudi koliko ostala bića. I kada ja ne uspijem, pozvana sam na razgovor vrhunskom čuvaru Merlotu. I tada kreće : „ Leuta zašto to ne možeš da primiriš? Zašto u tvojoj dimenziji ima toliko lošeg? Zašto si preblaga i ne uradiš ravnotežu između dobrog i zla?"

Leuta ovo, Leuta ono. I zašto bih ja uvijek morala da ih mirim pa da se miješam u njihove ratove kada ih sami stvaraju? Postala sam poput vegete, u sve se miješam! Pobogu! I sada kada je tehnološko doba i ima mobitela, kompjutera i kamera na svakome uglu što uvelike otežava moj posao. Nitko ne smije znati za moje postojanje. Ni ljudi ni bilo koje drugo biće. Uvijek je ono Leuta nemoj da se sazna za tebe i tako već tisućljećima. Toliko žudim za dodirom, za nekim s kim ću da mogu da podijelim riječ il dvije. Jedini prijatelj kojeg imam je moj Kauzul. On je sve što imam na ovome svijetu, bolje rečeno u cijelom mojem postojanju. Kauzul je moj zmajić, maleni dobar i za mene bi život dao kao i ja za njega. Ali s njime ne mogu da podijelim ono što moje srce želi. Ostali čuvari ili dobro skrivaju svoj život ili zaista ne žude za onim za čime ja žudim. Vilarea je više povučena u sebe i nema baš nekih prevelikih očekivanja od svog života u toj svojoj dimenziji. Ona je čuvar svijetle dimenzije Hilios. U toj dimenziji je sve premirno za moj ukus. Ja sam više djevojka za akciju. Vilarea je sve posložila onako kako njoj odgovara. Njezin čuvar je pegaz imena Rainbow. Vjerujte mi na riječ tako i izgleda. Ta hajmo ga nazvati konji kao da je posut šljokicama. Hilios dimenzija kao da je umočena u kantu šljokica. Neki bi tu dimenziju mogli nazvati rajem. Boje su jarke toliko da ne možete gledati u njih. Zamislite sada šumu kada je posipate šljokicama. U toj dimenziji uvijek je proljeće, nema drugog godišnjeg doba. U toj dimenziji žive vile koje su prebjegle sa zemlje na samom početku kada su ljudi prestali da vjeruju u njih. Ima svih vrsta vila i vilenjaka od najmanjeg bića pa do čovjekolikog. Mislim da ona i nema baš previše posla u toj dimenziji već samo odmara i tu i tamo preleti na svom Rainbowu. I kada bi neka vila recimo umrla došla bi u dimenziju Hilios. I tako, ma šta da Vilarea kaže ona ni nema mnogo posla. Vilarea je visoka i plava kose do gležnjeva sa kristalnoplavim očima i tijelom boginje. Baš se ni ne mora prikrivati ili skrivati u svojoj dimenziji jer veoma je slična vilama. Ona je jedan od najstarijih čuvara. Dok Reul ima malo više posla u svojoj. U njegovoj dimenziji Frios žive bića pa mogli bi ih nazvali gmazovima. Ne mogu ih svrstati ni u jedan koš poznatoga. To su bića bez ruku i nogu već imaju tisuću i jedan pipac i tijelo okruglo poput lopte sa najmanje pet i više očiju. Fuj! Kada malo bolje promislim možda sam ja još i super prošla. Dakle Reul ima svojeg Centaura Meeka. Nemam pojma što mu to ime znači ali sam pogled na Meeka je užasavajuć. I iskreno nikada me nije bilo ni brige zašto mu je nadjenuo to ime. Ne da imamo godišnja druženja ili takvo što za bolje upoznavanje suradnika. Firius je poput pustinje. Cijela dimenzija je obasuta pijeskom. Nema rupe gdje se pijesak ne uvuče. Nije da sam bila u posjetu tamo, ni nemam preveliku želju za tim. Ježim se od same pomisli na sav taj silan pijesak i bića koja je nastanjuju. Kad pogledate u Reula doslovce vas prođu srsi jeze. Nemojte me krivo shvatiti on djeluje veoma naočito. Ratničko tijelo bolje alabastera. Sa vidljivim mišićima. Koji se naravno precrtavaju kroz odjeću koju nosi. Ne da sam gledala. Kose crne poput gavranovog pera prošarane srebrnim nitima koje dosežu do pojasa. Kosa mu je uvijek vezana srebrnom trakom. Ali kad vas pogledaju te njegove srebrne oči imate osjećaj kao da ćete se utopiti u njima. Doslovce utopiti. Vidjela sam ga tri puta u svom ovom vremenu. On dolazi odmah poslije Vilareae. Znači mogli bi sa sigurnošću kazati da su istih godina, pa što je tisućljeće ili dva razlike. Ma, sitnica. Njegova sušta suprotnost je Laurelo. Njih dvojica kao da su slagalice puzzla od dva komada. Jedan bijel i crne kose dok je Laurelovo tijelo tamno poput najtamnije čokolade sa svijetlom kosom prošaranom Zlatnim nitima. Zašto svi imaju tako dobru kosu a moja je tako obično crna s prosjedim vlasima? Laurelo ima tamne oči poput mraka sa zlatnim obrubom. Ni jednom od njih dvojice nije dozvoljeno gledati u oči. Tijela isklesana poput grčkih bogova. Dok je Reul obučen u kožu od glave do pete tako je Laurelo obučen u sjajan metal, čistu suprotnost od njegovog tamnog tijela. Laurelo čuva dimenziju Dominos. Dimenziju potpunog mraka i guste magle. Nema tla, nema šuma nema ničeg. Doslovno ničeg, kao da plutate u svemiru. On čuva dimenzijom duša. Dimenzijom prokletih i zlih duša. Da svima nam je jasno da ima dovoljno nek i više posla u svojoj dimenziji. Njegov ljubimac je zlokobna ptica sa oštrim kandžama i kljunom. Naziva ga Niia. Niia je jedna od najvećih ptica u svim dimenzijama. Perja crna poput svog gospodara i isto takvog ponašanja. Laurel ne dozvoljava proturečenje ili bilo kakvo sumnjanje u svoj sud. U svojoj dimenziji on je apsolutni vladar. I zadnji i meni omiljeni čuvar je Amaraht. Nekada davno poželjela sam da se zaljubim u njega. Više ne, nije nam dozvoljena nikakva povezanost između čuvara. Nažalost. Mada je on moj favorit. Amaraht vlada dimenzijom Gleoh. Dimenzijom beskrajnih voda i mora. Nema trunke kopna. Doslovno se živi u vodi. Svuda kuda vam pogled seže samo voda. Sjećate se Jasona Mamoe u filmu Aquamen? Pa sad zamislite Amarahta umjesto Momoe. Da, isti izrezani Amaraht. Samo što je Amaraht viši, jači, ma u svemu bolji. Njegovo tijelo je sačinjeno od vode i kao da je posut plavom svjetlucavom prašinom. Neka vas ne zavarava njegovo vodeno tijelo jer može da poprimi čvrst i tvrd oblik. Mala zamjerka s moje strane je njegov sučuvar. Pa zašto je pobogu morao uzeti sirenu. Da dobro ste pročitali, sirenu. Njegova sirena nije ono milo stvorenje koje smo mogli vidjeti u filmovima i crtićima, možda izgleda tako. Vjerujte mi na riječ, njegova sirena Dubagh je veoma nemilosrdno stvorenje. Te veoma privržena svojem čuvaru. Gotovo bolesno ljubomorna na svakog tko priđe Amarahtu. Da, svi oni su dobno skoro na okupu, svih četvoro su tisućljeće ili dva razlika. U dimenziji Gleoh su skoro pa sva vodena bića s pipcima i bez njih. Sva sreća pa sam ja dobila hajmo reći koliko toliko normalnu dimenziju. Ali ne i dimenziju mira i spokoja. Ma ne mogu sve dobiti savršeno, zar ne? Merlot nas je rasporedio onako po zaslugama. On je vrhunski čuvar, neki bi ga nazvali i imenom Bog mada on nije ništa od toga. On nema svoju dimenziju za čuvanje već nadgleda nas i Pakao. Da pakao postoji uz sve ove dimenzije i tamo Merlot vlada svakome po zasluzi. Ne mogu vam kazati kako izgleda jer ga nikada nisam vidjela. On je sve i ništa. On je zraka sunca i mračna noć. Nitko od nas ne zna njegov lik. I sada kada klečim pred njim ne mogu da vam kažem njegov lik. Ne mogu da ga opišem jer gledam u njega i ne vidim ga. Samo ga čujem poput šapata vjetra ili olujne grmljavine. Zavisi od raspoloženja. Čekam grmljavinu. Mi nikada ne dolazimo njemu već nas on posjećuje u našim dimenzijama. Imam osjećaj da mene posjećuje više nego li ostale čuvare. Klečim i čekam da čujem što sam ovaj puta zgriješila ili sam možda konačno nešto dobro uradila. Kako čekam to mi daje priliku da vam objasnim još malo o nama čuvarima. Ne da bih smjela ali ne mogu da ćutim. To mi je mana. Mi čuvari smo sve od mitskih bića do čarobnjaka, nekome bogovi nekome demoni. Možemo da nestanemo, da se rasplinemo ili da se pretvorimo u najgoru noćnu moru. Zavisi od vas. Nikada nas ne vidite i kada jasno gledate u naš lik. Naš posao? To je ono kada glumite suca i morate odlučiti kada je tko kriv ili nevin. Na nama je da odredimo kaznu. Završnu riječ uvijek daje Merlot. Vječna borba dobra i zla te održavati tu ravnotežu. Nisam rekla da je to lak posao ili da samo oblijećem na svom zmaju dimenziju već se moram umiješati u sve a da me nitko ne vidi. Najteže od svega je kada moram da kaznim. Ali što se mora, mora se. Ali hajde da vidimo što je to Merlot naumio da mi kaže.