Dodir vjetra ( ZAVRŠENA)

6 Poglavlje

Uvijek i nestane kako se i prikaže kao nošena vihorom. Intrigira me njezina pojava, kada je ugledam kao da se u meni pojavi neki čudan osjećaj koji još za svoga postojanja nisam uspio doživjeti. I sada kada je ovaj napad završio ona je nestala. A imam toliko pitanja da njoj postavim. Ta magija koja je okružuje osjeti se da je stara iz davnih vremena. Čuvar, čuvar čega? I najvažnije pitanje zašto je samo ja vidim? Danas mi se činila nekako čudna, kao da je bila spremna na borbu ali i u neku ruku rastresena. Kao da je bila tužna, ni ne toliko tužna koliko nekako čudna. Kao da je more neke brige i da treba neki ventil da se ispuše. Onaj njezin pogled koji mi je poklonila skoro da me oborio sa nogu. Ali ma koliko bila rastresena ili što već pridružila se mojoj borbi mada nije morala da bije moje bitke. Izgubio sam se u svojim mislima i potpuno zaboravio na djecu. Sigurno su prestrašena. Pojurio sam prema crkvi gdje su djeca već navikla na svakojake nedaće bili nagurana svi u jedan kut i plahim očima promatrali vrata i ono što bi moglo da prođe kroz njih.

„ U redu je to sam samo ja. Sve je u redu, otišli su! Možete izaći."- izgovorio sam sa vrata jer sam znao da su pripremljeni svojim metodama samoobrane. Ima tu svega i svačega od kamenja do drvenih štapova i praćki. I ne bih im se baš poželio naći na putu da upotrijebe svoj arsenal na meni. Odlučni su braniti jedni druge do kraja. Među njima vlada sloga i međusobno se paze.

„Jesu li otišli?"- upitao je maleni piskutavi glasić otpozadi.

„Otišli su i mi smo na sigurnome, za sada. Ali opasnost je još uvijek na snazi, ne izlazite sami ako nije hitno. Uvijek u parovima ili u grupi i nadalje pazite jedni na druge kao i do sada. Još uvijek nije sigurno izvan naše zone."-izrekao sam im upozorenje nadajući se da će shvatiti to ozbiljno. Ova djeca veoma su mi bitna i njihova sigurnost mi je na prvome mjestu i za njih ću da uradim i ono nemoguće.

„Idem van da provjerim barijeru ostanite ovdje!"

Okrenuo sam se i izašao natrag u tamnu noć nadajući se da će se Leuta pojaviti. Očekivao sam je iza svakog drveta ili iza svakog oblaka da se skriva i čeka kada ćemo biti u opasnosti pa da priskoči u pomoć. Ako je tako opasna kao što dobivam upozorenja bojim se da njezina pomoć neće biti besplatna i da će doći dan za naplatu kada se budem najmanje nadao. Ali vuče me prema sebi nekom nevidljivom niti. Hodao sam kraj ograde koja je okruživala crkvu i njezino dvorište te time bila i sama magična barijera koja je pokušavala da održi sve ove stvorove vani. Kao da sam potajno priželjkivao da napadnu samo da se Leuta pojavi. Boće što li se to događa sa mnom? Što nije u redu s mojom glavom? Jesam li dobio nekakav snažan udarac? Krila su me svrbjela da ih oslobodim i lagani vjetrić kao dame pozivao da ih raširim i poletim u tamno nebo. Možda bih se sreo s njom. Možda bi je vidio u daljini kako sjedi na pufnastom oblaku i čeka nevolju ili nekakvog viteza kojem treba pomoć. Pufnastom? Jesam li ja to rekao pufnastom? Jebem li se pa ja se pretvaram u žensku i to neku sladunjava ženska. Očito će mi još i sise da naraste. Moram da se prekrižim, bože sačuvaj me ovakvih misli i izvedi me na pravi put. Obišao sam cijelo dvorište i stvorova za sada nigdje na vidiku. Za sada. Podignuo sam ogradu koja je bila srušena tijekom borbe i pokušao je nekako provizorno složiti da ne bih se iz daljine vidjelo da je barijera slomljena. To moram rano ujutro popraviti, hitno i zamoliti Moranu da to ponovno zaštiti svojim činima. Krila svrbjela su sve bolje i bolje, moram što prije uzletjeti da ih malo oslobodim. Pogledao sam prema crkvi gdje su vrata još uvijek bila zatvorena i djeca se nisu usudila izaći van. Moram im reći da je sve u redu i da mogu na spavanje i da ću ja ovu noć držati stražu kao i svaku do sada. Sva sreća pa ja ne spavam. Okrenuo sam se i potrčao prema ulazu u crkvu da što prije to obavim i vinem se u ovo nebo koje me toliko mami i zove. U crkvi već je vladao mrak i djeca su bila u svojim krevetima. Pogledom sam uhvatio najstarijeg među njima kako još uvijek drži stražu i promatra okolinu poput orla koji traži plijen.