Dodir vjetra ( ZAVRŠENA)

18. Poglavlje

I opet je to uradila, nestala bez traga. Ne znam gdje živi, gdje boravi kad nije ovdje. Znam da sam malo pretjerao, ali moram znati. Ovo je jače od mene, ovi osjećaji koji se nalaze u meni i razdiru moju nutrinu više od ičeg. Nikada do sada nisam osjećao ovo što sada osjećam, povezanost prema nekoj ženi. Da se ne varamo, imao sam ja žena na pretek, ali ni do jedne mi nije stalo kao do Leute. Onaj njezin pogled i duge trepavice bacile su me na koljena. Samo da nije toliko tvrdoglava, mada je to ono što me privuklo njoj, njezina neovisnost i hrabrost. Zbog toga je toliko želim.

„ Opet nevolje u raju Al?"

Okrenuo sam se i ugledao Moranu kako me promatra naslonjena na kameni stup.

„Zar je toliko očito?"

„ Lijepo sam ti rekla da se ti držiš samo mene!"

Zadirkivala me pokušavajući me oraspoložiti. Kad bi to bilo samo tako jednostavno, kad bi se samo mogao malo osmjehnuti i rastjerati ove tmurne oblake koji su okupirali moju dušu.

„I baš je toliko očito?"- upitao sam je nemajući snage da se branim, znam da je moje lice otvorena knjiga što se tiče Morane.

Predobro me poznaje da bi joj mogao nešto sakriti. Prijatelji smo već poduže, te je uvijek bila tu kada sam je trebao ili ona mene. Ona mi je poput sestre, jedine obitelji koju imam ovdje. Svi pali anđeli su se razbježali, svaki na svoju stranu. Imao sam kontakta sa nekolicinom, dok kroz vijekove nisu utihnuli. Ne mogu reći da su nestali, tu su osjećam ih, samo što se svi mi skrivamo svaki na svoj način od ljudi i od svakojakih bića koja nam žele nauditi. Pojedini su ostajali bez svojih krila kroz vjekove, tako se prepuštajući ludilu. Ne samo da je bila pomama za nama zbog krila već i zbog krvi, naša krv liječila je dosta nadnaravnih bolesti. Vampiri su produživali svoj vijek, demoni su je pili samo zbog čistog okusa i zlobe. Vile su obožavale naša krila i perja od kojih su radile razno razne čarolije i napitke, dok smo vješticama bili interesantni zbog svega, nepresušan izvor za čarolije. Morana nikada nije pokušala da uzme bilo koji dio mene za čaroliju, nikada nije ni tražila. Cijenio sam tu njezinu stranu, to prijateljstvo koje je svakim danom raslo i razvijalo se.

„Nemoj si to raditi Amaliel! Boli me gledati te ovakvog. Upozorila sam te da ih se kloniš, molila sam te da im okreneš leđa! Ali ti si se morao da zaljubiš baš u nju, u Čuvaricu! Jao, jao Amaliel!"- gunđajući je odmahivala glavom, ali znam da je shvatila.

„Nemoj tako brzo Morana! A što ti imaš sa Čuvarom? Vidio sam te kako ga gledaš!"- pokušao sam okrenuti temu na nju. Boli me što ima pravo, kazala i molila me sve to, ali bilo je jače od mene. Kada bih morao ponoviti sve to, opet bi uradio isto.

„ Nemoj prebacivati lopticu na mene, znam što radiš. Ja im pristupam kao vještica, nema ničeg osobnog između nas."- tvrdo je zauzimala svoj stav, otkucaji srca su je izdavali koji su se ubrzavali kako je izgovarala laž. Ne želi ni sama sebi priznati da osjeća nešto prema njemu.

„Ah vi žene!"- izgovorio sam te je naglo ušutjela shvativši da je ulovljena.

Okrenuo sam joj leđa i otišao u improviziranu kuhinju pokušavajući skrenuti misli s Leute. Oprao sam ruke, te krenuo rezati kruh da pripremim doručak za klince koji su već polako krenuli postavljati stol. Morana je u tišini vadila iz hladnjaka namaze i sireve te ih dodavala djeci, koji su navalili na jelo. Pogledavao sam je krajem očiju kako je zamišljena, pogodio sam je pravo u centar. Nije ni bila svjesna kako se ulovila poput pčele na med na Čuvara. Meni je dijelila savjete dok je ona sama napravila isto.

„Moram ići!"- najednom je izgovorila te u trku uhvatila torbu i izjurila van. Krenuo sam za njom, ali stigao sam na prašinu koja se podizala za njezinim autom. Uplašila se, vidio sam paniku u njenim očima. Pustio sam je da ode, ne želim da je silim ni na što, ona mora kao i Leuta prvo sama sebi priznati. Djeca su već polako završavala sa svojim doručkom pa sam krenuo na kat da se istuširam i da malo odmorim. Nisam trebao sna, već sam morao da malo razbistrim glavu od svih događanja. Nisam pametan, gdje sam pogriješio s njom.