Dodir vjetra ( ZAVRŠENA)

7. Poglavlje

Već sam ga uspjela povrijediti, a nisam mu ni prišla. Kako li sam samo mogla da budem toliko glupa, jako dobro znam što se događa kada me netko primi za kožu, dovoljan je maleni kontakt i agonija nastaje, za onog tko me dotakne. Previše sam brzopleta, ima pravo uhodim ga, interesira me svo oko njega. Zašto? Nisam mogla da se odmaknem od njega, vidjela sam paniku u njegovim očima kada je ugledao da mu krilo gori, ma koliko željela da mu pomognem, nisam se usudila da mu se približim, znam da bih ga opet povrijedila. Okrenula sam se na drugu stranu i poletjela nošena vjetrom dok je cijelo moje biće žudjelo da ostanem kraj njega. Ne mogu, moram da čuvam ovu dimenziju i da pokušam pronaći Kauzula. On mi mora biti prioritet, on je moj prijatelj od samog mog postojanja, moja druga polovica duše. Krenula sam ga tražiti po ovom tamnom nebu ne bih li ga gdje ugledala, kako se opet igra i radi nepodopštine, to bi bilo tako njemu slično. Ali susret sa sirenom i Amarathom još uvijek mi nije davao mira. Što oni traže u mojoj dimenziji? Njihova priča o izgubljenom čudovištu bila je sve samo ne istinita. Kako da dokažem da sam u pravu? I onako više nisam u milosti kod Merlota, imam li što izgubiti? Imam, svoju dimenziju. Želim li je staviti na kocku? Baš i ne, ona je sve što imam. Od mog zmaja ni traga, ni glasa gdje li se samo sakrio? To nije njegov običaj da tako nestane. Izgovarala sam čaroliju za čarolijom ne bi li ga barem locirala, mora da bude negdje, pa nije mogao u zemlju propasti. Bijes se u meni uzdizao polagano penjajući se mojim tijelom, zahvaćajući centimetar po centimetar moga bića. Ugledala sam na tlu par vampira kako love svoje ljudske žrtve, zaista trebam da izbacim iz sebe ovaj bijes. Zaletjela sam se u prema njima da se uključim u borbu, doletjela sam do prvog i zavrtjela ga svojim vještičjim vjetrom. Nije se ni snašao kada sam ga podignula u zrak i odbacila u obližnji zid. Navalila sam na sljedećeg kada me nešto oborilo s nogu. Udarilo me u potiljak te se obrušilo na mene udarajući. Zahvatajući kuda je stigao. Pokušala sam se obraniti rukama i zadati udarac ali bio je brz. Moj bijes stao se pojačavati, kako to da mu moj dodir ne škodi? Kako to da ga udarac groma ne slomi? Moja magija slabi, osjećam kako je gubim poput vode koja mi curi kroz prste. Netko upija moju magiju. Moram pobjeći što prije, prije nego me slome. Udarila sam ga nogom u prsa svom svojom snagom, toliko snažno da je za sobom povukao još tri vampira. Prizvala sam čaroliju prikrivanja te sam nestala sa njihovog vidokruga. Uzletjela sam na nebo prikrivena vjetrom s boli u mojem tijelu. Nikada još nisam osjećala bol, vatra je palila u mojoj utrobi pokušavajući se probiti van. Ni sama ne znam dokle sam došla kada se tama spustila na moje oči . Osjećala sam kako padam, treskajući svojim tijelom o drveće na putu do tla, sve dok nisam pala uz tup udarac koji je izbio zrak iz mojih bolnih pluća. Zacviljela sam glasno dašćući od bola.

„ Imam te, držim te!"

Osjetila sam kako me snažne ruke podižu i prislanjaju na čvrste grudi. Privila sam se do njih pokušavajući da odahnem malo od bola, toliko mi je godila njegova toplina da sam se izgubila u zagrljaju. Nikada me još nitko nije zagrlio, dao mi taj čuveni dašak nježnosti. Položio je moje tijelo na mekani madrac te sam osjetila vodu na svojem licu. Prao je mokrom krpom moje rane s lica, nježno poput pera. Htjela sam da ga pogledam ali oko mi je bilo skroz zatvoreno.

„Šššš, polako! Što ti se dogodilo?"- zabrinuto je upitao.

Što mi se dogodilo? Ni sama ne znam što, ni kako je uopšte to moguće. Ima li uopšte objašnjenja za ovo što se dogodilo.

„Moram da idem! U opasnosti ste kraj mene!"- odgovorila sam mu zabrinuto natrag.

„ Ne, ne moraš da ideš nikuda! Lezi ovdje i odmori! Tu si sigurna!"

„ Ne razumiješ!"- pokušavala sam mu objasniti.

„ Leuta ti ne možeš nikuda, lezi ovdje i odmori! Sva si isprebijana!"

Ne mogu da ostanem ovdje i da ih sve dovedem u opasnost, onaj tko me napao tražit će me. Netko se dobro namjerio na mene. Pitanje je tko još zna za mene osim njega ? Djeca me ne vide, samo on. Zar bi me zaista odao mojim neprijateljima? Tko su moji neprijatelji? Svi u ovoj dimenziji su moji neprijatelji. Zato nas je i Merlot stvorio, da očuvamo mir, svatko u svojoj dimenziji. Meni, pa meni baš i ne ide, zašto je pobogu meni dao najkompliciraniju dimenziju? Zaklopila sam oči i kroz trepavice promatrala događanja okolo sebe. Djeca su spavala po krevetima okolo dok je Amaliel budnim okom koračao okolo i nadgledao. Bit će malo teže da pobjegnem, ispili su svu moju magiju upijući je u sebe. Izgovarala sam u sebi čaroliju sakrivanja ali nije mi polazilo za rukom. Jednostavno kao da je moja magija napustila moje tijelo. Moje tetovaže postale su blijeđe i više se nisu micale. Zar ja to postajem čovjek, ljudska? Ne može, meni se to ne može dogoditi. Merlot će me dokrajčiti ako ovo ne sredim, videi na internetu su mala beba prema ovome. Nadrapala sam kako god da okrenem. Ugledala sam ga kako odlazi stepenicama u potkrovlje. Ovo je moj trenutak za bijeg, ne mogu da ostanem ovdje i riskiram njihove živote. Prebacila sam svoje noge dolje s kreveta i pogledala okolo sebe, djeca su spavala po krevetima ne naslućujući tko je među njima. Krenula sam tiho na prstima prema vratima pokušavajući ne napraviti ni jedan zvuk, malo teže za uraditi nego li sam to zamišljala, do sada je magija radila sav taj posao za mene. Šuljala sam se bliže vratima nadajući se što prije stići do njih kada me zaustavio njegov glas.