Dodir vjetra ( ZAVRŠENA)

1. Poglavlje

Mračna noć spustila je svoj veo na grad i milijun sićušnih zvijezda sijale su posute nebom poput krijesnica. Letjela sam tim nebom šibana vjetrom na svom prijatelju i najodanijem drugu Kauzulu. Ploveći nebom poput starog jedrenjaka koji reže more mi smo plovili u krug iznad grada. New Orleans je naše novo odredište. U ovom gradu uvijek ima i više nego dovoljno posla. Orleans je jedan od najvećih svjetskih odredišta svih živih bića. Ovdje nije bilo biće na zemaljskoj kugli a da ga ne možete pronaći ovdje. Od najsitnije vile do demona svih vrsta. Kružili smo nebom nevidljivi bilo kome, mi smo bili tajna ovog svijeta. Tajna koja je održavala red i ravnotežu između dobra i zla. Vidjeti su nas mogli samo oni za koje smo mi željeli da nas vide ili barem osjete. Zvali su nas svakakvim imenima od krame do sudbine a ustvari mi smo imali samo jedno ime: Čuvari. Jer smo čuvali ljude od magičnih bića i magična bića od ljudi. Nije da se nisam voljela umiješati u svašta. O voljela sam ponekog sitnog kriminalca naučiti pameti, tada bih bila karma. Sve u svemu voljela sam život ovdje, obožavala sam noćna svijetla ovog grada. Ponekad bih u jednoj noći preletjela zemaljsku kuglu ili bih se vinula u nebo i pokušala dotaknuti srebrene zvijezde. A bilo je i noći kada ne bih stigla ni disati od borbe i dovesti u red čovječanstvo. Više nije bilo ratova sa konjima te mačevima i strijelama, sada su ratovi bili žešći i okrutniji. Mada se nijedna puška ili pištolj nije mogao mjeriti s mojim mačem ili mojom magijom. Kauzul je zamahnuo svojim snažnim krilima i poletjeli smo niz sam rub grada. Dolje se događala neka buka i vika. Njegove oči poprimile su sjaj vatre sa crvenim odsjajem. Kružio je okolo grupe poput predatora kakav i je. Uvijek je prvi primijetio takve stvari koje kao da su ga privlačile. Povukla sam rukom kroz njegove ljuske ispod ušiju gdje su bile mekane i tanke dok je po tijelu imao tvrde poput kamena i sjajne poput ulaštenog željeza. Ispustio je glasan urlik i iz nozdrva izlazio mu je tanak mlaz vatre. Definitivno se nešto događa kada je on tako nervozan. Još jedan urlik i ja sam poskočila na svoje noge na njegovim leđima. Moje oči zasvijetlile su plavičastim sjajem dok mi je kosa vijorila na vjetru raspuštena te se iz nje ispuštala magla koja nas je zakrivala. Kauzul je bio sve nemirniji i nemirniji : „ Polako momče, nemoj da nas otkriješ!"Uzletio je u vis i naglo se spustio prema tlu. Na par koraka do tla skočila sam dolje s njega s izvučenim mačem i prišla grupi koja se svađala dok je Kauzul vinuo se natrag u tamno nebo. U grupici su bili vampiri protiv demona, svađali su se oko nepokretnog muškarca na tlu. Vampiri su ga svojatali žedni za krvlju dok su demoni željeli njegovu dušu. Na čiju stranu stati sada? Dal se umiješati ili ne? Muškarac tamne kose ležao je nepomično dok se grupa oko njega prepirala. Bio je u nesvijesti i vidjela se rana na glavi iz koje je tekao tanak mlaz crvene krvi. Tko ga je prvi oborio? Nešto mi nije dalo da se odmaknem i da pustim muškarca ležati. Njegova kosa sjajila je posebnim sjajem iako je bila crna iz nje je izbijalo plavkasto svijetlo poput aureole. Uključila sam se neprimjetno u krug i čučnula do muškarca. Neka moćna sila privlačila me njemu. Kao da smo vezani nekom niti i on je povlači sve bliže i bliže. Rukom sam pošla bliže njemu da ga dotaknem i da vidim što je toliko posebnoga u njemu. Što me toliko vuče? Oko mene svađa je postajala sve žešća i žešća te su se stali naguravati oko nas. Stavila sam svoj dlan na njegovu glavu da pogledam u njega. Ništa praznina. Kao da me blokirao. Kako? „Tko si ti? Kako si to uradio"- glasno sam upitala više sebe ne bi li došla do nekog realnog zaključka. Nije bilo osobe koja bi mogla da mene blokira, mene čuvara. Ja sam uvijek imala uvid u sve. Meni se ništa nije moglo sakriti. Stavila sam još jednom dlan na njegovu glavu- ništa. Usredotočila sam se na njega i isključila svađajuću grupicu – ništa. Sada sam već bila zaintrigirana tko je on? I kako to radi? Kako me blokira? Pogledala sam ga malo bolje, nema nekih naznaka da je nadnaravno biće. Običan čovjek. A svi jako dobro znamo da ljudi ne mogu da imaju bilo kakve moći, tada nisu ljudi već nadnaravna bića. Pogledala sam u nebo i vidjela mog zmaja kako plovi nebom bezbrižno.