Dodir vjetra ( ZAVRŠENA)

8. Poglavlje

Tko su ti muškarci? Zašto ih je zvala, zar misli da je ne mogu zaštititi? Zaštitio bih je po cijenu svog života, povrijedilo me njezino nepovjerenje. Mada oni i nisu nekako izgledali zabrinuto za nju, obadvojica su spustili ruke do njezinog tijela te prolazili njome, kao da nešto traže. Prema meni upućivali su samo oprezne poglede, nije da ih krivim jer sam i ja sam im uzvračao istim . Samo ne znam da li bih s obojicom došao na kraj, jedan još nekako. Ali obojica, teško. Jedan je bio crne kose i kože boje krede, dok je drugi bio tamne kože i plave kose. Jedan drugom su bili čista suprotnost. Obojica obučeni u ratničke odore, koje su nekada davno nosili vitezovi ili likovi iz mitologija. Kako su prstima prolazili niz njeno tijelo mekana svjetlost je sjala u međuprostoru, magija. Oni su Čuvari poput nje, to mi je jedino logično objašnjenje. Najednom su poskočili od nje i zagledali se u mene, te obojica isukali svoje mačeve.

„ Je li on taj koji ti je ukrao magiju?"- upitao je Laurelo s vatrom u očima.

„Ne, on je prijatelj, on mi je pomogao da dođem ovdje."- odgovorila je Leuta.

„Što se događa Leuta i tko su oni?"

Pogledao sam prema njoj, krenula je ustajati vidno oporavljena od svega. Tijelo njoj je sijalo kao prije te su njezine tetovaže bile žive presijavajući se na mjesecu.

„ Amaliel to su Lolek i Bolek! Moja braća!"- odgovorila je zamišljeno.

Obojica su se okrenula prema njoj uzdignutih obrva promatrajući je nakon njezinih riječi.

„ To sam izrekla na glas?"- upitala je iznenađeno vidjevši njihova lica.

„Da!"- odgovorila su njoj obojica.

Prevrnula je očima i krenula prema meni, dok nju je tamnoputi muškarac uhvatio za ruku i značajno pogledao.

„ Joj Laurelo da si gledao taj crtani film znao bi da to nije ništa loše!"- odgovorila je iznervirano.

„ Lolek i Bolek?"- sada je upitao Reul.

„ Ne, Pančo i Toro! Naravno da Lolek i Bolek!"- odbrusila mu je.

„ Ti se tu zajebavaš s nama i radiš sprdačine, izbjegavajući nas! Ne zaboravi, ti si zvala nas ne mi tebe!"- bijesno je odgovarao Laurel.

Nisam razumio njezino ponašanje, ja se nikada ne bih zajebavao u takvoj situaciji, ali to su njezina braća, pa valjda ih poznaje.

„ No dobro!"-prevrnula je očima.

„ Šarmantan crnokos gospodin je moj brat Reul dok je mrgodna plavuša moj brat Laurel! Momci ovo je Amaliel!"

Kimnuli su obojica glavama prema meni još uvijek vidno iznervirani njezinim tonom. Neki pravi šaljivđije, spremni na akciju.

„Leuta, šta namjeravaš dalje?"- upitao je Laurel.

„Ne znam, namjeravam valjda otkriti tko stoji iza toga? Muči me zmaj i gdje je nestao!"- odgovorila je sjetno to ime.

Pogledali su jedan drugog i nijemo kimnuli glavama kao da su imali poduži razgovor ili raspravu međusobno. Pogledao sam prema Leuti koja je i dalje kolutala očima.

„Ostat ćemo ovdje da ti pomognemo!"

„ Zaista nije potrebno Reul da ostajte ovdje, mislim da ću moći sama da sredim situaciju!"- odbrusila mu je lagodno.

„Da vidjeli smo kako si do sada rješavala probleme. Samo da pitam onaj tvoj djetinji zmaj je gdje?"- upitao je Reul podbadajući.

Tiho sam promatrao ne pitajući ni riječ kada su se obojica okrenula prema meni značajno me pogledavši: „ Idemo?"