Dodir vjetra ( ZAVRŠENA)

10. Poglavlje

Da ovo nisam vidio, nikada ne bih povjerovao. Ljuljali su se skoro pa plešući kako su izgovarali čaroliju. Dva brata i sestra, ona je pored njih izgledala maleno kako su je obuhvatili svojim rukama. Neka vas ne zavarava njezina veličina, ubojita i opasna je na svoj način. Poput otrova koji se čuva u malenoj bočici. Njezina crna kosa plesala je nošena povjetarcem koji ih je okruživao. Iz njihovih tijela krenula je plavičasta magla poput dijamantne prašine dizajući se prema barijeri te se stapala s njom. Otvorenih ustiju promatrao sam ih kao hipnotizirano dijete. Nisam se usudio skrenuti pogled da nešto ne propustim.

„Prekrasno!"-uzviknuo sam ponesen.

Pogledala me svojim plavim očima te mi nestašno namignula. Smijeh je pobjegao iz mojih grudiju probijajući se kroz grlo drapajući ga. Dopada mi se ta njezina nestašna strana, zamalo sam puknuo od smjeha kada je braću nazvala Lolekom i Bolekom, mada njima baš i nije bilo smiješno ili nisu razumjeli šalu. Polako su zaustavljali svoj ples i tiše izgovarali čaroliju sve dok nisu potpuno prestali. Okrenuli su se i stali mi prilaziti ozbiljno.

„ Je li sve prošlo u redu?"- zabrinuto sam upitao vidjevši njihova smrknuta lica.

„ Bolje od ovoga ne može, sada nam je samo čekati pa da vidimo hoće li se tko usuditi prijeći!" – odgovorio je Reul.

Kimnuo sam glavom da sam shvatio što je želio reći. Ako oni nisu sigurni u ono što su upravo uradili kako da ja budem? Vratili smo se unutra gdje su djeca već obavljala svoje dnevne obaveze. Svaki klinac imao je svoju obavezu što je morao uraditi kroz dan te smo tako funkcionirali već godinama. Kreveti su bili posloženi te kuhinja pospremljena, nekoliko klinaca posjedalo je za stol s knjigama pred sobom učeći dok su im oni stariji pokušavali pomoći. Iznenadna buka brujećeg motora dopirala je izvana sve dok se nije nasilno ugasila. Čuvari su poskakali sa svojih mjesta spremni za borbu i obranu. Buka ovog motora menije bila jako dobro poznata pa nisam previše obraćao pažnju na to sve dok Čuvari nisu poskakali.

„ U redu je!"- zavikao sam brzo da spriječim kaos- „ To je Morana! Ona je prijatelj!"

Vrata su se otvorila uz glasan tresak toliko snažno da je žbuka sa zidova popadala dolje.

„ Amaliel! Nešto se događa! Tvoja barijera!"- izgovarala je brzo bez da je uzela trunku zraka.

„ U redu je Morana! Sve je u redu , barijera je samo malo pojačana!"

„ Malo pojačana? Ona je napumpana do maksimuma Amaliel, samo što ne pukne svaki čas!"

„ Uvjeravam vas da se to neće dogoditi!"

„ Tko pa si ti sada? I što ti znaš o tome?"- okrenula se prema Laurelu iznenađeno ga pogledavši.

Zastala je na moment iznenađena prizorom ugledavši trojac koji je bio spreman za borbu u svom punom sjaju. Nisam se ni snašao kada je Leuta odskočila od njih prema Morani sve nas iznenadivši.

„ Ja sam Leuta! Amalielova djevojka!"

Dobro da nisam ništa pio jer bih se definitivno sada ugušio od iznenađenja. Nisam bio samo ja iznenađen već i njezina braća ovom reakcijom. Morana je samo visoko podigla jednu obrvu.

„ Djevojka?"- upitala je okrećući se prema meni s vidljivim upitnikom nad glavom.

Nije mi dala vremena da odgovorim Morani već se opet ubacila poput odapete strijele.

„ Da djevojka! Što je nejasno?"- odbrusila je Morani.

Baš me interesira kako će da se iskopa iz ovoga? Nije mi dala da ja objasnim već se sama ukopala, sada neka se vadi kako zna. Morana je samo odmahnula glavom potpuno zbunjena izrečenim.