Kako mi je Mario Mandzukic promijenio zivot!

BARIŠAA

Za dva dana Marija je otisla u Njemačku. Ivanu je bilo dosadno, najbolja prijateljica joj je otisla. Tražila je posao na moru, a u isto vrijeme zavrsavala ispite na fakultetu.

Ivana: mama pronasla sam posao.

Mama: zar opet odlazis?

Ivana: da dobila sam posao sobarice u hotelu na Hvaru.

Mama: barem je neki pošten posao.

Ivana: je da, treba nam novac sad moramo platiti svadbu.

Mama: Ivana ne spominji. Nećes u tome sudjelovati.

Ivana: mama ja znam kakva je nasa situacija,a ti ne budi ponosna uzeti novce od svoje kćeri.

Mama: Ivana uvijek si mi bila dobra, al mladost ce ti proći tako. Nikada ne izlaziš uvijek štediš.

Ivana: pa štedim za nas. Ne želim više slušat.

Mama: kada ideš

Ivana: za dva tjedna.

Mama: štoo?

Ivana: želim što duže raditi.

Mama:neće te biti skoro 5 mjeseci.

Ivana: da, ali plaća je super. Moram jos negdje naći smještaj.

Mama: ( počela je plakati) nemoj me ostaviti ne mogu biti sama.

Ivana: saberi se mama potrebno nam je ovo.

Ivana je otisla.van prošetati nije imala srca gledati majku kako plače.

Mario: ( na biciklu ) heeej!

Ivana: šta radiš tu.

Mario: jel zabranjeno??

Ivana: nije.

Mario: došao sam kod tebe.

Ivana: ne znam zašto, al ne sjećam se da sam te zvala.

Mario: a jesi zaboravna.

Ivana: hmmm

Mario: nego čuo sam da ideš na Hvar.

Ivana: a disi ti čuo.

Mario: nije bitno. Di ćeš bit??

Ivana: nisam jos nasla gdje ću.

Mario: ja imam jednu sobu viška.

Ivana: sigurno cijelo ljeto želim provesti s tobom.

Mario:znam da želis zato ti i nudim. Imam cijelu praznu kuću. Više bi zaradila, a i nemoraš sad o tom brinuti.

Ivana: a u čemu je kvaka??

Mario: nema je, časna riječ.

Ivana: ne znam što da kažem.

Mario: pa pristani.

Ivana: no dobro, ali ako budeš pretjerivao ja odlazim.

Mario: ( nasmiješio se ) ja sam uvijek pristojan.

Ivana: uvjerena sam.

....