ZIMA JE UPRAVO POSTALA JOŠ HLADNIJA

705 25 0
                                    

Ivana: Marijaaa ( zagrlila je svoju sestru)

Marija: ja nemam riječi za ovo što se događa.

Ivana: di je mama?

Marija: pustili su ju danas kući. Spava u sobi.

Ivana: htjela si mi nešto reći.

Marija: da ta druga vijest ( počela je plakati)

Ivana: što je bilo. Mislim da me više nemožeš iznenaditi.

Marija: ta operacija koja je mami potrebna. Jako je skupa.

Ivana: koliko Marija.

Marija: 100.000 eura. Mi to nemožemo platiti.

Ivana: neeee: (plakala je kao nikad) pa što ćemo mi sad.

Marija: ne znam Ivana. Ja i Ivan imamo jedva za sebe. Mi bi stvarno pomogli mami, ali odakle i svi ti dugovi od vjenčanja, a i ti nigdje ne radiš. Što ćemo mi sad.

Ivana: mi to ne možemo platiti.

Marija: rekla sam ja to doktoru. No rekao mi je da je to jedina opcija inače, inače.... ( opet je plakala).

Ivana: ni ne pomišljaj na to. Smisliti ćemo nešto.

Začuo se vrisak iz sobe.

Marija: to je mama.

Ana je ležala ondje držala se rukom za stomak. Prodoran vrisak objema im je zaledio žile.

Marija: brzo zovi hitnu.

Hitna je stigla jako brzo. Ušli su unutra i brzo izveli njenu majku.

Marija: Ivana idi s njima ja ću doći kad pokupim neke stvari.

Ivana je sjedila i samo slušala doktore kako govore da nije dobro. Cijelo vrijeme nešto je opadalo. Stigli su u bolnicu, a ubrzo je stigla i Marija.

Ivana: hej

Marija: šta kažu doktori??

Ivana: još ništa, mama je na operaciji.

Marija: što se ovo nama događa.

Nakon dva i pol sata čekanja i muke doktor je napokon izišao van.

Doktor: jeste li vi obitelj gospođe Ane.

Marija: da jesmo, recite nam kako je.

Doktor: vaša majka, ona nije preživjela operaciju. Rak se proširio i organi su joj otkazali. Ništa nismo mogli učiniti. Primite moju iskrenu sućut.

Kako mi je Mario Mandzukic promijenio zivot!Where stories live. Discover now