Kako mi je Mario Mandzukic promijenio zivot!

AFTER PARTY

Ivana je stigla kod Mateje. Mateja ju je dočekala. Po očima je znala kako joj je ovo teško bilo. Sjele su zajedno.

Ivana: pitaj, znam.da te zanima

Mateja: kako je prošlo

Ivana: nije prošlo

Mateja: toliko grozno naći

Ivana: ja imam osjećaj da ću umrijeti. Ne želim plakati, ali suze mi samo naviru na oči.

Mateja: poznat mi je taj osjećaj. Al nebrini on ti nije sigurno ni prvi ni zadnji

Ivana: s njim je bilo posebno, ne mogu to usporediti

Mateja: zašto ste onda prekinuli. Ispričala si mi sve, ali mora tu biti nešto više. Vidila sam vas zajedno. Vas veže nešto ogromno

Ivana: jednostavno je bilo previše tih svađa. Neke su bile glupe poput one haljine što sam ti ispričala ili glupi satovi. Ali onaj dan kada se vratio pijan kući za mene je bilo previše. Ne zato što se napio, nego zato što živi od nogometa, a napio se zbog mene. I sam ti je rekao. ( plakala je, ali je pokušavala ostati jaka)

Mateja: nikada nebi shvatila da mi nisi rekla. Učinila si mu nešto toliko lijepo, ali Ivana ovo će ga sada možda ponovno navesti da pije.

Ivana: kriva sam za sve, možeš mi odmah tako reći

Mateja: znam da tako zvuči, ali ne trebaš izgubiti svoju šansu za ljubav zbog jedne nesmotrene pogreške

Ivana: pogreške koja je njega mogla stajati svega

Mateja: i što ćete sad ??

Ivana: rekla sam ti već da ću otići u Njemačku kod Marije

Mateja: a što ćeš njemu reći??

Ivana: zašto bi mu išta rekla?

Mateja: ne možeš samo otići bez pozdrava kao da nikad niste ništa imali

Ivana: mi smo sada stranci s lijepim uspomenama

Mateja: ne vjerujem da si tako hladna prema njemu. Bili ste zajedno nekoliko mjeseci. Živjeli ste zajedno. Ti ga nazivaš strancem

Ivana: šta se tebi imam opravdavat

Mateja: kako hoćeš, no griješiš

Ivana: jel moramo i dalje o tom

Mateja: ja ne mislim sjediti u stanu s tobom. Jel ideš van samnom

Ivana: odgovori si sama

Mateja: pa rekla si da ti je on stranac. Zbog stranca se ne plače

Ivana: nije zbog njega uopće. Ne želim ići

Mateja: dobro vidim da ti je stalo

Ivana: uopće nije. Idem s tobom sad.

Ivana se otišla spremiti. Pronašla je Marijev broj u njenom mobitelu. Rekla mu je sve što joj je Ivana rekla. Nagovarala ga je da dođe u isti klub. Bio je neodlučan, nije bio siguran jel uopće želi vidjeti Ivanu. Ali već nakon par sati nedostajala mu je u kući. Zidovi su postali blijedi, njihov zajednički stan je bio nepotpun bez nje. Samo njih dvoje su ga činili savršenim. Odlučio je da ide, ali da neće doći sam. Ne želi ispasti kao neki jadnik koji će ju molit na koljena da mu se vrati. Vratila mu se ona uobraženost koju je imao u klubu kada ju je prvi put vidio. To ju je i privuklo, obožavala se prisjećati tog trenutka. Možda je samo željela nekoga koga će voljeti, s kime će izlaziti i zabavljati se. Putovati i živjeti tu mladost. A ona je najviše bila u stanu s njim, ali ipak češće sama. Mario je bio siguran da se želi vratiti tih par mjeseci unatrag. Zaboraviti sve njihove svađe i krenuti ispočetka.