Kako mi je Mario Mandzukic promijenio zivot!

THERE SHE GOES

Ivana je ustala rano. Samo se obukla i krenula na faks. Predavanja joj završavaju oko dva. Onda mora u trgovinu, pa se doma okupati,spremiti.... i da upoznati Marijeve roditelje. No super.

Žurila je na faks jer je kao i obično već kasnila. Dan je bio grozan. Bili su sve veći izgledi za kišu. Kao da je priroda znala da ih danas upoznaje. Ako bude padala kiša, bit će i vlažno, a to je pogubno za njenu kosu. Bude kovrčava, ali ne onako lijepa. Već ružna i čupava. Vrijeme na faksu je ovaj put prebrzo prolazilo. Samo je htjela da potraje, da ne mora kući. Imala je pauzu u pola jedan. Nije mogla ništa pojesti. Danas je čak bilo i malo finijih jela za koje bi se inače tukla, ali ne i danas. Sjedila je sama za stolom i grizla plastičnu vilicu. U glavi kao da je čula glasove njegovih roditelja. Da ništa ne valja, da je bolje da se oni raziđu da ona nije za njega. Mislila je da će joj glava puknuti. Nazvala je Mateju, njezin umirujući glas ju je smirio i natjerao da nešto pojede da ne bude blijeda navečer pa da ne pomisle da je anoreksična. Pogledala je na sat i odmah je žurila na predavanje. Ovo joj je još brže prošlo. Kao da je trajalo 5 minuta. Izašla je van na ulice Zagreba. Osjećao se miris ranog ljeta, završetak proljeća. Cvijeće je bilo lijepo. Sjetila se kako bi mogla kupiti i neko cvijeće za njegovu mamu. Odmah je išla poruka.

Ivana- najdraže cvijeće tvoje mame????

Mario- crvene ruže, dobra ideja hahhaha. Samo hrabro :p

Ušetala je u najveću trgovinu u Zagrebu. Između milijun bombonijera od jagoda, trebala je izabrati jednu isto tako i s vinom. Uzeme prvo jednu/ jedno pa prošeta malo dalje i čini joj se kako je ovo drugo bolje. Pola sata je stajala. Prodavačica ju je spazila. Imala je neku potrebu da joj pomogne.

Prodavačica: kako vam mogu pomoći??

Ivana: trebaju mi bomonijera i vino

Prodavačica: to sam primjetila u posljednjih pola sata. Za koga ako smijem pitat.

Ivana: već pola sata?? Znate upoznajem roditelje svoga dečka. Jel mi možete molim vas pomoći.

Prodavačica: mislim da nebi trebala uzeti bombonijeru u obliku srca, šalje nekako krivu poruku. To nam sužava izbor na tri. Treća mi se čini premala, pa su ti ostale dvije. Mislim da bi trebala uzeti onu koju misliš, a biti će svejedno jer su skoro identične. Za vino bih ti preporučila francusko. Pretpostavljam da mu otac nije stari deda tako da bi trebala uzeti ovo francusko vino. Nije staro, a nije ni premlado. Mislim da je savršeno i nije skupo.

Ivana: baš to sam tražila. Hvala vam od srca, puno ste mi pomogli. Mogu li ja učiniti što za vas.

Prodavačica: samo se zabavi nije to ništa strašno

Ivana: još jednom vam hvala.

Ivana je požurila u stan. Imala je malo više samopuzdanja. Bacila se u kadu, okupala se i osušila kosu. I onda je stala pred ormar..... trajalo je, trajalo. Uputila je jedan izravan pogled u ormar. Izvukla je traper košulju i tamno sive jeans. Obukla je to na sebe i uopće nije bilo loše. Košulja je dodala malo više svečanosti, a opet bilo je je ležerno i udobno. Obula je i srebrne balerinke. Sve je izgledalo odlično. Isfenirala je kosu tako da je imala malo veći obujam. Bila je onako nespretna i nesavršena kao uvijek. Stavila je malo maskare na oči samo da ih naglasi i sjajilo za usne. Trebali su se naći kod Marija u 6, a sada je bilo 5. Čak se i malo ranije spremila. Spakirala je poklone u vrećicu. Kratko se pomolila. Mateja joj je zaželila sreću. Izašla je iz stana. Dan je ipak postajao ljepši. Više nije bilo naznakama kiše, kao da je pratilo njezino raspoloženje. Sjela je u tramvaj. Gledala je kroz prozor. Srce joj je ubrzano lupalo, a tlak skočio. Postalo joj je vruće i neugodno. Opet ju je spopao strah. Glasovi su se vratili. Mislila je na Marija. Uvjeravala je samu sebe kako će on cijelo vrijeme biti pokraj nje i neće im dopustiti da je vrijeđaju. Držat će ju za ruku i reći joj da je najhrabrija na svijetu. Malo se smirila. Bilo je 15 minuta do 6 kada se našla pred Marijevim stanom. Penjala se stepenicama, a onda je stala i sjela na stepenicu kraj stana. Poslala je poruku Mariju.

Ivana: pred stanom sam. Budi blizu vrata kad pozvonim

Mario: evo tu sam. Ajde šta se brineš. Pozvoni više.

Stala je pred vrata, popravila kosu, šminku. Namjestila košulju i pokucala na vrata....