Kako mi je Mario Mandzukic promijenio zivot!

SISTER LOVE

Marija je lupala na vratima Ivanine sobe. Nije više imala strpljenja. Otvorila je i ušla u sobu. Ivana nije bila ondje, krevet je bio napravljen, ali stvari su još bile tu. Sad joj je bilo malo lakše. Otišla je vjerojatno na posao, gdje je i bila....

Ivana: (Marija će poludjeti zato što joj se nisam javila, a što sad. Možda da ju nazovem. Ne, ne želim. Nije zaslužila stala je na stranu Mariju. Kakva je to sestra. Uopće me nezanima. Ne mislim s njom razgovarati cijelo ljeto)

Ivana je radila u pekarskom dijelu prodavaonice, za išta drugo nije baš bila kvalificirana. Znala je pričati njemački, bar joj je to išlo na ruku. Njezin šef ju je stalno obilazio i pratio jel se smješka svim kupcima, što je njoj užasno išlo na živce. Prvi dan na poslu, čak je i susrela dvoje hrvata. Obratili su joj se jer su vidjeli da piše Ivana. Nije baš tipično njemačko ime. Smjena joj je završavala u 5. Još samo pet minuta joj je ostalo. Krenula je u sobu za zaposlenike po svoje stvari. Odjavila se sa svojom karticom, kada je čula da joj netko doziva ime.

X: Ivanaaa

Ivana: oprostite??

X: mi se ne poznamo

Ivana: i ja mislim

X: ja sam Luka, radim tu

Ivana: ja sam Ivana hahha

On joj je prišao i pružio ruku. Bio je malo višlji od nje, imao je crnu kosu. Vitak i pomalo mišićav. Zagolicao je Ivaninu maštu.

Luka: otkud ti ovdje

Ivana: radim tu

Luka: pa nisi bila ranije, tek sam te danas vidio

Ivana: aha pa danas mi je prvi dan

Luka: jel živiš tu negdje

Ivana: kod sestre sam, samo preko ljeta

Luka: a inače živiš u Hrvatskoj

Ivana: u Zagrebu

Luka: tamo je predobro, bio sam par puta

Ivana: vidim da nisi baš fan Njemačke

Luka: idemo malo prošetat, sigurno nisi bila u samom gradu

Ivana: može, ionako sam posvađana sa sestrom

Izašli su van, šetali su gradom...

Luka: rekla si da nisam baš fan Njemačke, što je skroz istina. Ovdje živim preko 15 godina. Trudim se svake godine vraćati u Hrvatsku, ali mi nedaju da se vratim

Ivana: tko ti neda??

Luka: moji roditelji, sad ćeš pomisliti da sam neki mamin sinčić, ali mi ne daju da odem

Ivana: zašto

Luka: zato što tu studiram, tu su oni, cijela obitelj. Ovdje je kao bolje nego u Hrvatskoj

Ivana: studiraš??

Luka: da pa ne živim sigurno od plaće u trgovini. Imam još samo dvije godine

Ivana: što to studiraš

Luka: medicinu

Ivana: doktor naći

Luka: liječnik

Ivana: oh da haha. Ne brini ne radim ni ja samo u trgovini i ja studiram

Luka: ??

Ivana: ekonomiju, završila sam treću godinu sad

Luka: to je isto bio jedan od mojih izbora, ali moja obitelj..

Ivana: zašto im dopuštaš da te toliko kontroliraju

Luka: uvijek se izvlače na to da su mi dali sve, krov nad glavom, kruh, školovanje. Ni sam neznam zapravo jedan dobar razlog.

Ivana: ja bi rado ostala ovdje, ali moja sestra je protiv

Luka: a mama i tata

Ivana: preminuli su obadvoje

Luka: oprosti stvarno

Ivana: nisi mogao znati. Sve ok

Luka: poslušaj sestru, što ćeš ovdje. Da nema mojih roditelja, ja bih ovdje živio kao siromah. Preko godine ne mogu raditi, jer je medicina ipak težak studij, da nema njih vjerojatno ne bih mogao upisati faks

Ivana: jel to sve istina ili me samo odvraćaš od preseljenja

Luka: kažem ti sve je istina. Nešto pokušavam ove godine

Ivana: jel smijem znati

Luka: da, s ovim novcem koji zaradim želim otići u Zagreb, studirati

Ivana: napravio bi im to

Luka: nemam izbora, ne žele me slušati. Možda kada odem se pomire s time

Ivana: onda ćemo se vjerojatno sresti

Luka: ipak ostaješ

Ivana: a što drugo, sad zbog tebe se još moram i ispričati sestri

Luka: ajoj sorry hahah. Nego što ima još kod tebe

Ivana: samo loše stvari, ljubavni život katastrofa, kao i cijeli moj život

Luka: ne mogu reći da znam kako ti je, imam stvarno prekrasnu curu Lottu, ona će vjerovatno biti najtužnija što odlazim

Ivana: ona ne želi ići

Luka: ona se brine još o mlađem bratu, ne može ga ostaviti, a mama joj je bolesna. Sada ću je i ja ostaviti, ali sigurno će naći nekoga tko će joj pomoći bolje nego ja.

Ivana: jel zna ona za to

Luka: ne, jer zapravo ni ja još nisam siguran. A što je to kod tebe toliko loše

Ivana: godinu dana sam bila u vezi s dečkom koji je moja totalna suprotnost i on je za mene samo velika pogreška

Luka: suprotnosti se privlače, ne vjerujem ti da je tolika pogreška ako si bila s njim godinu dana

Ivana: imati ćemo vremena ga ogovarati. Ja ostajem ovdje tri mjeseca

Luka: moraš upoznati Lottu, njoj će isto biti drago

Ivana: moram sada ići, ostao mi je jedan razgovor s sestrom koji treba obavit

Luka: naravno, obitelj na prvom mjestu

Ivana: vidimo se sutraa..

Ivana je doslovno trčala približavajući se Marijinom stanu. Napokon je ušla unutra.

Ivana: Marija, Marijaaaaa

Marija: tu sam što je

Ivana: oprosti mi što sam tako glupa i što te nikad ne slušam, shvatila sam da sam pogriješila. Jel mi možeš oprostiti

Marija: naravno da, da. To ti je već sve oprošteno. Zaboravila sam. Odakle ta promjena

Ivana: pa jedan razgovor s prijateljem me potakao

Marija: a tko je prijatelj??

Ivana: sad želiš znat previše

Marija: nećeš mi reći

Ivana: ne!!

Marija: ne moraš. Sad se opet ljutim

Ivana: e super hahah jel ima sta za večeru. Krepat ću

Marija: di si se ti tako naučila izražavat

Ivana: znaš ono ulica odgojilaa...

Marija: nemoj dalje molim te.

Ivana: di je ta večera

Marija: idem, idem...

Ovaj dio posvećujem svojoj sestri, koja je uvijek Ivana, ali joj ja uvijek oprostim. Ona voli posuđivati moje stvari bez pitanja, kao i ja njene. Svi imamo jednu takvu sestru, na koju smo uvijek ljuti, ali se uvijek i pomirimo. Makar smo posvađani skoro dva mjeseca. Sis ovo je za tebe. Moj izljev ljubavii ♡♡