Kako mi je Mario Mandzukic promijenio zivot!

WEDDING DRESS

Petak je, Ivana već sjedi u autobusu. Nekoliko minuta ju dijeli od Zagreba. Kada je ponovno ugledala svoj grad shvatila je zašto se i Luka želi vratiti. Ovo je bio njezin dom i ne misli sigurno dopustiti Mariju da joj ga oduzme, nije on toga vrijedan. Polako je stizala na kolodvor. Vidjela je Mateju, ona ju je tražila pogledom. Ivana je prva uzela svoje stvari, a onda potrčala u zagrljaj prijateljici. Koliko se nisu vidjele. Plakale su obje.

Ivana: de jel ja sanjam

Mateja: nevjerujem da si došla

Ivana: jedva stvarno, ali isto se i jedva čekam vratiti

Mateja: kako si mi nedostajala samo. Nemam nikoga ko mi je poput tebe

Ivana: a meni tamo. Ne kužim kako sam uopće htjela ostati ondje

Mateja: nećemo sad tu stajati. David nas čeka

Ivana je ugledala Davida kako maše

Odmah mu je čestitala, naravno da je i s njim bila dobra, ali on je bio dobar i s Marijom. Bili su onako dosta dobri. Tko zna jesu li sada još bolji. Da nebi bio kum možda. To je zapravo još gore. Al kako nekomu postaviti takvo pitanje. Zašto si toliko dopušta da razmišlja o njemu. Ne voli ga i točka.

Stigli su u stan. Izgledao je isto kao i prije. Slike njih dvije posvuda po stanu. Rozi i sjajni jastuci, crvene zavjese. Mekani tepisi. Pravi djevojački stan.

Mateja: imamo mi o svačemu razgovarati. Jel možemo sad nas dvije molim te krenuti nisam pogledala nijednu vjenčanicu.

Ivana: da pa idemo, nisam umorna uopće

Mateja: jel to sarkazam

Ivana: naravno hahaha.

Izašle su iz stana. Mateja je predložila da idu pješke jer se moraju ispričati dosta, a Ivana je bila toliko umorna od puta, ali tko smije proturiječiti mladenki.

Mateja: prvo bi sad htjela jednu ozbiljnu stvar s tobom

Ivana: nisam više kuma

Mateja: ne to ludice. Radi se o stanu

Ivana: mislim da znam o čemu je riječ

Mateja: ja ću se preseliti kod Davida, a ti ako si zainteresirana

Ivana: dat ćeš mi stan

Mateja: nije besplatno hahha i dalje moraš plaćati stanarinu

Ivana: ti si najbolja osoba koju poznajem

Mateja: a ti si moja najbolja prijateljica zar bih ti još trebala i naplatiti

Ivana: toliko sam se brinula oko toga. Baš sam mislila da će David doći kod tebe

Mateja: njegov stan je i veći, a i nebi te nikad ostavili na ulici

Ivana: moram se i njemu zahvaliti

Mateja: idući mjesec sama si u stanu

Ivana: kako ću ja bez tebe

Mateja: a ja bez tebe. Sad cijeli život moram provesti s onim smotom

Ivana: ne vrijeđaj mi Davida. Mislim da smo stigle

Mateja: tu kažu da su najljepše

Ivana: a kakvu ti želiš nismo nikada skoro ni pričale o tome

Mateja: neznam ni sama, ali kada ju nađem znati ću. Želim savršenu, želim izgledati kao elegantna princeza

Ivana: i hoćeš u bilo kojoj izabereš

Mateja: ajmo ući

Mateja je prvo razgledavala stotine haljina u salonu. Onda ih je par uzela za isprobati sve su bile prelijepe samo se trebala odlučiti. Obukla je prvu bila joj je lijepa i to sve, ali nije to bilo to. Onda drugo i nije joj baš stajala kako je zamislila. Obukla je i treću, već je splasnula. A kad je obukla četvrtu, to je bilo to. To je bila njezina haljina. Stala je pred Ivanu, a ona je zinula. Obje su bile sigurne da je to, to. Nosila je bijelu vjenčanicu, imala je sjajni korzet i pomalo balsku suknju. Svaršeno joj je pristajala kao da je bila krojena za nju.

Ivana: jel to ta

Mateja: da sigurna sam

Ivana: mislim da ne možeš bolje od ove. Perfektna je

Mateja: i ja isto mislim. Uzet ću ju. Ne želim dalje ni probavat

Ivana: uzmi, prekrasna je

I tako su njih dvije kupile haljinu.

Ivana: idemo doma

Mateja: ne još

Ivana: pa što ti još fali

Mateja: tvoja haljina

Ivana: ne možemo to sutra

Mateja: za sutra imam druge planove

Ivana: ali brzo ćemo ovo

Mateja: znam već gdje te vodim

Ivana: imam osjećaj da bi sad i vreću obukla

Mateja: jel ti to želiš rastužiti mladenku

Ivana: ne sve je super hahha idemo sad veselo probavati haljine

Mateja: takvu te volim

Stigle su pred manju radnju. Već u samom izlogu Ivani su se svidjele neke haljine. Mateja je već pronašla dvije tri haljine za Ivanu. Točno je znala kakve ona voli. Crvene naravno. Prodavačica je donijela tri crvene haljine. Pokazala je prvu. Ivani su skoro ispale oči. I druga je bila prelijepa, ali treća je bila vrh. Bila je to dugačka crvena haljina. Dosezala joj je do vrata. Na haljini su se izmjenivale svjetlija i tamnija crvena. To je bila haljina iz snova. Ovo su stvarno brzo riješile. Svađale su se oko računa, ali Ivana je na kraju popustila. Prodavačica ih je već čudno gledala. Krenule su kući mrtve umorne. Stigle su i samo se bacile na krevet.