Kako mi je Mario Mandzukic promijenio zivot!

LOOK INTO FUTURE

Mateja i Ivana su stajale u njihovom stanu. Gledale su na njenu komodu.

Ivana: što ću s ovime

Mateja: uzmi ih, ne želim da odustaneš

Ivana: al ja želim krenuti dalje. Mislim da ću ih baciti.

Mateja: ostavi ih kao lijepe uspomene, nije sve bilo tako loše

Ivana: šta, da zauvijek čuvam slike od svog bivšeg dečka.

Mateja: stavi ih u neku kutiju. Ne želiš ih baciti vjeruj mi

Ivana: jel ih mogu ostaviti tebi. Onako na čuvanje

Mateja: ponesi barem ovu

Ivana: koju

Mateja: eno onu veliku kad ste se pomirili isto veče i ti si bila prekrasna i on.

Ivana: to mi je najljepša slika koju imam.

Prošla je prstima kroz oči.

Mateja: ne plači više, plakale smo tri dana. Dosta je bilo. Nisam te sad htjela rasplakati, ali on je dio tvog života i sigurno ga nećeš zaboraviti.

Ivana: ovaj put je stvarno gotov. Gajim tu glupu nadu da ćemo se pomiriti, ali ja to ne želim. On to ne želi. Nije ni nazvao. Pomirio se s time. Nema tu više ničega.

Mateja: vjeruj mi on nije odustao, samo je previše muško da ti išta kaže

Ivana: njegov problem. Nećemo o njemu više. Ja odlazim, a s tobom se nisam ni pošteno pozdravila

Mateja: još mi nije došlo do glave da se više nećeš vraćati.

Ivana: ako se nešto ne promijeni, ostajem u Njemačkoj zauvijek

Mateja: jel stvarno to želiš

Ivana: Zagreb me previše podsjeća na njega. Po novinama, vijestima svuda gledam u njega, a ne mogu. Nisam toliko snažna. Dok je on tu ja ne mogu dalje.

Mateja: i sad me napuštaš

Ivana: doći ćeš ti do mene. On meni nikada nije rekao da me voli

Mateja: baš nikada

Ivana: ne, zato što me i nije volio

Mateja: da baš, volio te je više nego ikoga

Ivana: ja sam njega voljela i za to sam platila cijenu.

Mateja: on tebe voli još uvijek. Zar ćeš ti otići bez pozdrava

Ivana: te suze kad smo se razišli, ja ću njih pamtiti sto godina. Najgore suze ikada, a tek njegove riječi ili noževi. Ja još uvijek nosim te rane, a nisam dobila ni poruku od njega, samo da je rekao da nije mislio to što je rekao bilo bi mi dovoljno da danas odem i oprostim se, jer nismo mi mala djeca, ali on se tako ponaša. Nema oprosta za njega. Ne može ništa više učiniti.

Mateja: znam Ivana, bila sam tu s tobom, ali pokaži mu da njegove riječi nisu točne. Barem nek se grize što je to rekao.

Ivana: ne treba mi to u životu, da je htio nešto promijeniti došao bi do sada. On točno zna kad ja idem, koji dan i koji sat. Bio je samnom kad sam kupovala kartu.

Mateja: dođi da te zagrlim zadnji put

Ivana: nije zadnji

Dvije prijateljice su bile zagrljene, oko milijun torba i stvari. Suze su same potekle.

Ivana: idemo, ne želim zakasniti na autobus.

Pola sata kasnije.........

Mateja: još jednom da se pozdravimo