„Jamie, dušo, siđi dolje, molim te, mi odlazimo!" glas moje mame odjeknuo je kućom. Spuštajući knjigu na stol, duboko sam uzdahnula i izašla van iz sobe. Moji roditelji danas odlaze na odmor i ja ostajem sama sa svojim bratom. Kevin ima 21 godinu i još uvijek nažalost živi sa nama u kući. On je jedan od onih propalih slučajeva. Igrač, pijanac, možda čak i drogeraš, ali još uvijek je mamin sin. A ja? Ja sam kao i ostale srednjoškolke, ali one normalne.
„Već odlazite? Mislila sam da idete navečer" Osmjehnula sam se dok sam se približavala mami u zagrljaj.
„Moramo još nešto obaviti u gradu, ali ne brini se, stići ćemo na avion."
„U redu onda. Lijepo se provedite i naravno donesite mi nešto."
„Naravno da hoćemo, dušo!" Tata je rekao nakon što me je zagrlio.
„Ovako, za kraj. Pazite što radite, ne želim probleme, tulume, policiju, ili ništa slično. Kevine, to vrijedi za tebe, ali i ti, Jamie se drži toga."
Moja mama je uvijek bila takva, zna biti dobra, ali kada se radi o tome da nas ostavljaju same bila je naporna. Prenaporna za mene.
„Dobro, dobro, samo idite, znate da imate najbolju djecu na Svijetu, zašto se uopće i brinete?" Kevin je progovorio i poslao jedan osmijeh mami i ona je odmah, kao i uvijek, povjerovala u sve što je on rekao.
„Da, da, naravno." Mama je sarkastično rekla i preokrenula očima. „U redu, čuvajte se djeco!" Nakon i posljednjeg zagrljaja napokon su otišli.
„Ovako seko, znaš sve. Danas tulum, a sutra ti čistiš."
„Koliko sam ja čula, mama i tata su naglasili da nema tuluma. Ja se držim pravila!"
„Opusti se, 18 ti je godina." Kevin me je onako, kao iz šale udario po ramenu, ali naravno, znala sam što mogu očekivati od ovoga tuluma.
„Ne, ne i ne! Ako planiraš nešto raditi, radi to bez mene."
Ljutito sam se popela uz stepenice dok sam čula kako je viknuo „Kako želiš..." Kada zapadne u neke probleme sa mamom i tatom zbog svega ovoga, neću ja biti ta koja će ponovno sve rješavati i izvlačiti ga iz toga.
U glavi mi je bio totalni kaos, glazba je odjekala cijelom kućom i kroz zid sam mogla čuti stenjanje. Da, to je vjerojatno moj brat sa nekom fuficom, ili netko od njegovih dragih prijatelja.
Ustajajući sa kreveta da ne moram to više slušati i krenuvši prema van sa kapuljačom na glavi, kako me, ne daj Bože, netko koga poznajem ne bi prepoznao tu.
Nisam mogla vjerovati u što se moj brat pretvorio. Od onoga maloga dječaka sa naočalama, mogu reći štrebera, kojega se još uvijek sjećam do ovoga. Dala bih ruku u vatru da on nije bio jedan od takvih. Uvijek je bio dobar i drag prema meni, ali sada razgovara sa mnom samo kada upadne u nekakvu nevolju ili treba novac.
Nisam ni mogla zamisliti da će na ovom tulumu biti ovoliko ljudi iz moje škole, ali naravno nigdje nikoga s kim se ja družim, uglavnom samo popularne droljice i oni koji ih iskorištavaju.
Uzdahnuvši zadnji puta i izlazeći van iz kuće, hladan zrak i vika pijanih budala je bila kao melodija za moje uši. Ha-ha, šalim se.
Nastavivši do ograde i ne gledajući gdje idem odjednom se netko stvorio preda mnom.
„Vidi, vidi koga mi tu imamo?!"
Dečko, kojeg nisam baš dobro vidjela u mraku, ali sam osjetila ne tako dobar miris iz njegovih usta, i odmah shvatila da je pijan me je uhvatio, jako, za ruku i povukao bliže sebi.
„Što radiš sama, ovdje?" kako me je sve bliže privlačio tako sam sve više se bojala. Nisam ja za nešto kao što je ovo sve. Jednostavno sam se željela samo prošetati, ali naravno, samo se meni nešto ovakvo može desiti.
„Molim te, pusti mi ruku i pusti me da izađem." Ja sam bojažljiva osoba, ali tu ima ljudi okolo tako da ne mora značiti da će me silovati? Ili sam u krivu?!
„A zašto bi to naprav-..." Nije stigao ni dovršiti rečenicu kada ga je netko prekinuo.
„Pusti je na miru, Chase, idemo!" Okrenula sam se i vidjela ispred mene dečka, koji mi je možda spasio život.
„A daj, Jasone, ne još, pusti me da se zabavim malo." Chase je govorio dok sam se ja polako, a da on ne primjeti, odmicala od njega, spremna ako treba i da bježim.
„Ne, samo kreni. Idi u auto!" Taj...Jason mu je rekao sa malo nervoze u glasu, ali definitivno nije bio pijan.
„Oke, oke, odlazim." Chase se okrenuo i zatvorivši ogradu iza sebe krenuo niz ulicu, dok sam ja još uvijek stajala i zahvaljivala Bogu jer me je ovaj dečko spasio.
„Znači, ni hvala neću dobiti?" Jason me je pitao dok mu se mali smiješak stvarao na licu.
„Hvala ti što si me spasio." Rekla sam i pogledala ga u oči, bio je mrak, ali još uvijek mogu primjetiti da ima tamne oči i tamnu kosu.
„Pazi kuda izlaziš sljedeći puta, ne želimo da se ovo ponovno ponovi?!"
„Oh ne" Nasmijala sam se malo. „Ja živim ovdje, ali krenula sam van iz kuće, jer moj brat izgleda ima zabavu sa nekom fuficom u sobi, a nažalost soba je odmah do moje." Malo sam zastala i onda nastavila „Pa, vidimo se, nekada." Očekivala sam da više neće pričati nakon ovoga, ali me onda pitao kako se zovem.
„Jamie, a ti si pretpostavljam Jason." Jason je bio stariji od mene, to sam mogla primjetiti, možda malo stariji i od moga brata, ali nije bio jako star, bio je u crnom i bio je visok i jak. Osmijeh mu se razvukao na licu kada je čuo moje ime.
„Nadam se da ovo nije zadnji put da te vidim,Jamie„ Krenuo je prema meni i poljubio me u obraz.
„Da, nadam se. Bok Jason!"
„Bok, ljepotice!" Samo sam se nasmijala na ovo i otišla, ali prema kući, ništa od moje šetnje nakon ovoga svega.
Nije bilo teško reći da je Jason jedan od onih koji iskorištavaju djevojke, ali ja ne padam na takve. Nadam se da se više nećemo sresti, nikada.
__________________________________________________________________________
Moja nova priča :) ako vam se svidi nastavak ide preko tjedna, najvjerovatnije u srijedu :)
Čitajte! Vote! Komentirajte!
stay beautiful ♥
YOU ARE READING
The Lonely Track
Fanfiction*COMPLETED* ❝He says he's afraid of commitment, but he has tattoos covering every inch of his skin.❞ ______ Jason McCann je bio muškarac koji je dobivao sve. Žene su se vrtjele oko njega, zajedno s novcima, ali nikada nije ni pomislio da će upoznati...
