Chapter 25.

1.1K 71 10
                                    

Jason's P.O.V.

„Koliko stvarno misliš da ona može bez tebe?" Ryan me pitao dok smo sjedili u baru.

Nakon onog kratkog razgovora sa Jamie, shvatio sam da je njen izbor želi li biti sa mnom ili ne, istina je, fali me, ali nije posljednja djevojka na svijetu. Možda neću moći nikada više pronaći nekoga kao što je ona no, na njoj je da odluči sama.

Ashtonovo tijelo je gotovo, i ako ga pokušaju pronaći, neće moći. Nisam lagao kada sam rekao da ovo sve radim zbog nje, jučer, kada sam došao pred nju u školu da sve razjasnimo, Ashton je počeo sa svojim pričama i nisam mogao izdržati.

„Opa, mali Jason je došao po svoju ljepoticu." Ashton je rekao, zlobno smješkajući se.

„Gdje je ona?" Jason je pitao ne skrivajući mržnju u svom glasu.

Već je dobrih sat vremena bio tamo, a njegovoj ljepotici ni traga. Samo kada bi mogao pronaći je i ispraviti sve, imao je plan što da napravi i kako, samo da je pronađe...

„Od kuda da ja znam gdje se skriva tvoja malena?" Popravio je torbu na ramenu, dok mu smiješak nije silazio s lica.

Jason ga je pogledao i shvatio da Ashton ima nešto u planu. Znao je i zašto je ovdje, nije bez veze se doselio tu, odjednom, policija ga je tražila i morao je promijeniti mjesto gdje ga nitko ne zna. Bio je u bandi, poput Jasona, samo što, Jason je bio sto puta jači od nekog tamo balavca. Imao je o čemu Ashton može samo sanjati.

„Što smišljaš?" Bio mu je sumnjiv, i previše.

„Vidjet ćeš kada vrijeme dođe za to." Namignuo mu je, što je dovelo Jasona do ruba. Uhvatio ga je za vrat objema rukama, podižući ga sa poda.

„Kunem ti se, dotakni je i mrtav si." Prijetio mu je Jason.

I onda je ugledao svoju ljepoticu.

Istina je, bojim se da možda više nikada neće željeti imati ništa sa mnom, ali ako joj treba odmor od nas, u redu je, razumijem je i ne želim je iznevjeriti, ne više.

„Vjerujem da neće moći dugo." Odgovorio sam Ryanu na što se samo nasmijao.

Još kratko smo sjedili u tišinu dok nisam vidio dvije djevojke kako idu u našem smjeru. Mogao sam već reći što traže. Brineta je bila obučena u kratku crvenu haljinu dok joj je šminka bila razmazana cijelim licem, dok je druga imala isto kratku haljinu, samo plave boje.

Kada su vidjele kako ih gledamo, nasmijale su se i igra bi trebala sada početi. Da nemam Jamie na pameti već bi jednu vodio gore u jedno od mnogih soba i skidao joj tu usku, kratku haljinicu. Nisu bile posebno lijepe, samo zgodne, a to je što muškarci žele za dobar seks. Zgodno tijelo.

„Jesi li za malo zabave?" Djevojka u crvenoj haljini je prišla, šapući mi na uho. Svojom rukom je prolazila mojom, misleći da uživam. Mali smiješak joj je bio na licu dok me gledala ravno u oči. Velika je mogućnost da sada mogu pasti u njenu zamku i odvesti je gore, lagano zamislim Jamie umjesto nje.

„Kakvu zabavu želiš?" Izazivao sam je, na što se nasmijala.

Nije imala lijep osmijeh ili smijeh, nije imala one malene rupice na obrazima kao Jamie kada se smijala, ili onaj sjaj u očima. Nije imala predivnu plavu kosu i njenu dušu. Jednostavno, ona nije bila Jamie.

„Možeš raditi sa mnom što god poželiš." Svoju ruku je spuštala sve niže, na što sam je zaustavio kada sam vidio poznato lice kako ulazi u bar. Jamie.

Jamie, Hunter, jedan dečko i djevojka ulazili su skupa unutra. Sve se činilo kao da su dobro, Hunter nije bila rastresena kao što se ponijela danas popodne, dok je Jamie hodala uz onog dečka. Bio je visok i držao ju je ispod ruke, lagano ljubeći u čelo.

Trnci su prošli mojim tijelom i maknuo sam se od brinete i krenuo u njihovom smjeru. Bijes, to je jedino što sad osjećam. Kako mogu biti tako naivan i misliti da će me čekati. Taj dečko, gleda u nju kao da su nešto, a ovaj poljubac je dokrajčio sve.

Sjeli su za slobodan stol i konobar ih je poslužio. Jamie se činilo pomalo odsutna, ali još uvijek je bila najljepša djevojka koju sam ikad vidio, nije imala pretjerano puno šminke kao ostale, i nije bila kontroverzno obučena. Bila je savršena.

Dečko i djevojka su se podignuli od stola i krenuli plesati, Hunter za njima. Sada kada je Jamie sama, vrijeme je da ispravim sve.

Jamie's P.O.V.

„Sigurno ne želiš plesati?" Nick me pitao, podižući se od stola.

„Ne, samo vi idite." Klimnuli su glavom i otišli.

Hunter je sada dobro, nakon svega što se desilo, vratila se na staro. Uvjerila sam je da Jason nije opasan, ma da tada nisam bila sigurna koga točno uvjeravam, sebe ili nju.

Luci i Nick su danas željeli izaći i provesti se malo, tako da smo otišli s njima. Nismo željeli ići u klub ili nešto takvo, pa smo izabrali bar.

Kada bi sve ponovno bilo isto sa Jasonom, možda bi tada željela plesati, ili raditi bilo što. Sama sam sebi dosadno već s njim, malo ga želim, malo ne. Trebam vremena razmisliti o svemu i odlučiti želim li biti s njim.

„Tko je on?" Podignula sam glavu i vidjela bijesnog Jasona.

„O kome pričaš?" Uzela sam čašu sa stola i popila gutljaj.

Nisam ga očekivala ovdje večeras, uz svu dramu u mojoj glavi, pravi Jason mi ne treba.

„Znaš bolje nego ja. Ti si ta koja ljubi koga stigne." Raširenih očiju sam ga pogledala, ne vjerujući u to što govori. Lagani osmijeh mu se pojavio na licu, što je izazvalo ne očekivanu stvar. Ošamarila sam ga.  

„Reci to jednoj od svojih kurvi. A mene možeš zaboraviti, Jason." Ustala sam se i izašla van, ostavljajući Jasona iza sebe.

Znam da se čini kao da mu Jamie nikada neće oprostiti, ali to je sve dio priče, još malo pa će sve biti u redu :)

The Lonely TrackWhere stories live. Discover now