Jamie's P.O.V.
„Može malo lakše?!“ Jason se derao.
„Ne mogu dovoljno gurnuti, moraš se smiriti malo.“ Odgovorio mu je dečko, za kojeg sam saznala da mu je ime Leo.
„Kako da se smirim kada me boli?“ Jason je vikao. I ovako je bilo cijelu noć, Jasonu je Leo vadio metak iz noge već dobrih dva sata zbog Jasonove lude glave.
Cijelo vrijeme viče i ne želi se smiriti, netko bi pomislio da kriminalac kao on nije ovakva kukavica.
„Isuse, Jason, već dva sata sjedimo tu, stisni zube i smiri se.“ Ryan se ubacio, gledajući Jasona.
„Skoro je vani, još samo malo!“ Rekao je Leo, dižući prst u zrak u znak da Jason bude tiho.
„IMAM GA!“ Leo je viknuo nakon par sekundi i svi su ispustili veliki izdah, a Jason je samo šutio.
Pogledala sam u njega i vidjela kako se smiješi u mom pravcu. Bio je sretan, možda nije ni shvatio da mu je metak izvađen jer sam shvatila da su mu misli odlutale.
„Jason…“ Došla sam do njega i malo ga pogurnula. „Gotovo je, metak je vani.“ Pogledao me i klimnuo glavom.
„M-možeš li mi pomoći da se podignem na nogu?“ Pitao me, hvatajući me za ruku.
„Da, naravno.“ Odgovorila sam mu.
Uhvatila sam njegove ruke s mojim i on se uz malo napora ustao sa kreveta, stao je na nogu i od cupkao do vrata, zaključavajući ih. Pogledala sam oko sebe i u tom trenutku shvatila da smo samo on i ja ostali u sobi. Imao je osmijeh na licu dok je gledao u mene širom otvorenih očiju.
„Što ovo znači?“ Pitala sam ga, rukama mašući oko sebe.
„To znači da večeras ostaješ ovdje.“ Rekao je, dolazeći do mene.
„Ali moji roditelji s-„
„Ne želim ćuti ni riječ, Jamie, rekao sam svoje.“ Pogledala sam u njega i vidjela da je bio ozbiljan. On želi da budem večeras s njim, da budem uz njega, ali moji roditelji, oni možda ni ne znaju jesam li živa, gdje sam i nije fer prema njima da im ne javim.
„M-mogu li im barem j-javiti?“ Bojala sam se ovog Jasona, ali nisam znala zašto je uopće i bio ljut na mene.
„Jamie, bojiš me se?“ Do cupkao je do mene, gledajući me ravno u oči, pomalo zabrinuto.
„Ne, n-naravno da ne.“ Odgovorila sam, ali ustvari istina je bila drugačija. Njegove promijene raspoloženja su mogle zastrašiti svakoga, u jednom trenutku je sretan i smije se, a u drugom imam osjećaj kao da me želi ubiti.
„Lažeš, bojiš me se, zar ne?“ Gledao me sa tugom u očima.
„Rekla sam ti, Jason, da te se ne bojim, ne budi kraljica drame.“ Željela sam ga uvjeriti u svoju teoriju, ali izgledala da me je poznao previše dobro i znao je da lažem.
„LAŽEŠ!“ Vrisnuo je, mičući pogled s mene. Strah. U tom trenutku jedino što sam mogla osjetiti je strah, ne za mene, već za njega. Ovo nije prvi put da se ovakvo nešto desi, njegova bipolarnost je zastrašujuća, ali i za to mora postojati razlog.
Odmaknula sam se par koraka od njega i pustila ga da se smiri, disao je duboko i gledao u pod. Znoj se cijedio s njegovog čela dok ni jednom nije maknuo pogled sa one malene rupe koju je sadržavao pod u njegovoj sobi.
„Jason, pogledaj me.“ Prišla sam mu, lagano govoreći. Tresao je glavom u znak da me ne želi pogledati. Došla sam mu još bliže i uhvatila ga prstima za bradu, gledajući ga u oči.
„Prvi put kada sam te vidjela; tada si me spasio od svoga prijatelja, drugi put si me uplašio i rekao mi da te ne želim u svojoj okolini, i onda smo se cijelo vrijeme susretali, sve do onog dana kada si bio ljut na mene i poljubio me. Taj dan sam shvatila da te se ne želim bojati, tvoje promijene raspoloženja znaju biti grozne, ali to ne znači da ćeš me izgubiti.“ Gledao me u oči i u tom trenutku se desilo nešto što sam mislila da nikada neću doživjeti…
Jason McCann je pustio suzu.
YOU ARE READING
The Lonely Track
Fanfiction*COMPLETED* ❝He says he's afraid of commitment, but he has tattoos covering every inch of his skin.❞ ______ Jason McCann je bio muškarac koji je dobivao sve. Žene su se vrtjele oko njega, zajedno s novcima, ali nikada nije ni pomislio da će upoznati...
