Jamie's P.O.V.
„Zašto si platila jamčevinu za mene?" Jason me upitao dok smo izlazili iz policijske postaje.
Bilo sam sretna jer je napokon slobodan i više se ne moram brinuti hoće li ponovno završiti iza rešetaka ili ne. Kada je bio tamo i kada sam pričala sa onim inspektorom, znala sam da radim pravu stvar sa plaćanjem njegove jamčevine, i sve što on sada kaže, ne može promijeniti moje mišljenje.
„Što, nisi sretan?" Podbadala sam ga. Mogao je barem biti zadovoljan jer je nakon svega vani.
„Jesam, sretan sam, ali nisi morala to učiniti." Tiše mi je rekao, lagano približivši mi se.
„Oprosti ako sam išla protiv tvojih pravila!" Odgovorila sam mu i znala sam da ovaj razgovor bez svađe neće proći.
„Kako ne razumiješ, Jamie?!" Ljutito je rekao, prolazeći rukom kroz kosu. „Ti si djevojka koju volim, nije na tebi da plaćaš za moje krivice."
Voli. To je jedino što mi je ostalo zapamćeno. Još uvijek ne mogu vjerovati kako se tako lagano 'razbacuje' sa ljubavi. Mislila sam da ću biti spremna nakon svega, no još uvijek imam osjećaj da nije trenutak da mu priznam to. Volim ga, ali bojim se ako mu to kažem da će se sve promijeniti, da će me napustiti.
„Oprosti, Jasone, sljedeći put ću čekati da odradiš par godina zatvora i onda ti pomoći." Sarkastično sam mu odgovorila i ubrzala korak.
Mogao je barem biti sretan jer netko radi dobru stvar za njega. Moj otac kada sam mu rekla koliko novaca i zašto mi treba, nije bio najsretniji.
„H-hej, tata." Uplašeno sam mu se javila na telefon.
„Jamie?! Što se desilo?" Čula sam kako mi odgovara sa malo iznenađenja u glasu.
„Trebam tvoju uslugu." Željela sam da se ovo završi što prije.
Kada sam čula koliko novaca traže sa Jasona, znala sam da su mi roditelji jedina pomoć, ja još nisam bila u stanju zarađivati novce.
„Reci. Napravit ću sve što mogu!" Kada sam njega nazvala, bila sam svjesna toga da će mi pomoći, i drago mi je što nakon svega, još uvijek mu mogu vjerovati.
Ništa još nije gotovo, Jason je još uvijek na listi optuženih, ali mogao je izaći iz zatvora jer dokaza nije bilo. Ashtonovo tijelo nije pronađeno, smatrali su ga još uvijek živim, no nakon onoga što sam vidjela, bila sam sigurna da mu nije bilo spasa.
„Ljepotice, molim te, nemoj se sada ljutiti na mene." Prišao mi je i zagrlio me s leđa.
Mogla sam čuti kako je bio pomalo iznerviran mojim ponašanjem, ali prikrivao je to dobro. Nisam se ljutila na njega, samo sam željela da on bude u redu, a za to nisam ni hvala dobila.
„Željela sam te spasiti, ako ništa drugo, mogao si mi barem zahvaliti." Okrenuo me prema sebi i ostavio maleni poljubac na mojem čelu.
„Hvala ti za sve. Hvala ti što se uz mene i što me, nakon svega, nisi napustila, znao sam da nisam pogriješio kada sam odabrao tebe da budeš uz mene u trenutcima kao što su ovi." Pogledala sam u njegove oči i vidjela ništa drugo osim ljubavi. Ovakvi trenutci sa Jasonom su vrjedniji od ičega.
„Oprosti što sam se ponašao kao budala prema tebi. Znam da imaš samo dobre namjere, ali moraš i mene shvatiti, ti si sve što imam i moram te čuvati." Maleni osmijeh mu se pojavio na licu, dok mu je sreća obasjala u očima.
Čvrsto me stisnuo uz sebe u veliki zagrljaj. Ponašao se kao budala, ali njegovi postupci nakon svega su govorili više. Znala sam da brine o meni, bila sam sigurna u to, i bila sam spremna zauvijek ostati uz njega. Nakon par sekundi, svoje ruke sam omotala oko njega i opustila se. Njegov miris je izazivao moja koljena da klecaju i moje usne da se rašire u veliki osmijeh. Tek sada sam shvaćala koliko sam sretna što se izvukao iz svega ovoga.
„Uvijek ću biti uz tebe, Jasone." Tiho sam mu šapnula.
Odmaknuo se iz zagrljaja i pogledao me. Prvi put kada sam pogledala u njegove oči, bile su prazne, nesretne, a sada. Sada kao da gledam oči koje su doživjele samo najsretnije trenutke u životu i kojima je život bio ispunjen samo sa radošću. To je Jason kojega sam čekala od prvoga dana, on je taj kojemu ću bez problema izreći svoju ljubav. Jason koji je sada tu je pažljiv i iskren, nije više onaj igrač koji je samo želio iskoristiti djevojke.
„Znam, ljepotice, i hvala ti za to." Rekao je i tada nisam mogla biti sretnija. Nastavili smo hodati tiho cestom. Jason nije imao auto sa sobom, i morali smo ići pješice. Bila je ugodna tišina, nitko od nas dvoje nije ništa želio reći, sve smo već znali. On je razmišljao, i ja sam. Nakon svega, možda za par dana budem spremna mu reći koliko ga volim. Samo ga molim da čeka još kratko.
Meni je jako žao što je nastavak kratak, ali obećavam da će sljedeći biti puno duži i sa dramom! :) ništa još nije gotovo ;)
YOU ARE READING
The Lonely Track
Fanfiction*COMPLETED* ❝He says he's afraid of commitment, but he has tattoos covering every inch of his skin.❞ ______ Jason McCann je bio muškarac koji je dobivao sve. Žene su se vrtjele oko njega, zajedno s novcima, ali nikada nije ni pomislio da će upoznati...
