Sve se desilo u tiku sekunde, Jamie i Hunter su stajali na tom malenom mjestu dok su dečki spašavali Jasona. Mogla je samo čekati i obećala mu je to, tako će i biti. On vrijedi svo' vrijeme, od sada, sve će biti kako treba.
„Jason?!" Začuđeno je govorila dok je čula njegovo ubrzano disanje sa druge strane.
„Ljepotice, molim te, pomozi mi." Kratko je progovorio sa boli u glasu i prekinuo.
Od tada je znala što joj je činiti, morala mu je pomoći, zaslužio je njenu pomoć više nego itko drugi, on je taj koji je uvijek bio uz nju kada ga je trebala i sada je vrijeme da ona njemu vrati uslugu.
„Jamie, što se događa?" Hunter je uspaničeno pitala.
Jamie je podigla pogled prema njoj i maleni osmijeh joj se pojavio na licu.
„Hunter, on je živ."
Nakon toga, svima je objasnila što se dešava i sada su oni ti koji moraju ići dalje. Nije mogla ništa učiniti, nije mogla otići tamo i ubiti Ashtona. Znala je i sama da je preslaba i da to nije mogućnost, ali još uvijek se može nadati najboljem.
Zgrada koja joj upada u pogled je daleko skrivena u šumi, zelene je boje i prozori su joj polupani. Imala je podrum, bila je malena sa velikim krovom. Sve joj se činilo kao nemoguće, još uvijek joj u glavu nije mogla doći pomisao da će nakon toliko čekanja napokon vidjeti Jasona, da će on biti pored nje.
„Jamie, ne brini se, pronaći će oni njega." Primila je Jamie u zagrljaj i dala joj potporu.
Samo da on bude dobro.
Muškarac u crnome je stajao pred njime dok se on slamao. Zadnji udisaji su punili njegova pluća dok mu je u glavi samo bila ona. Morao se spasiti zbog nje i to je pokušavao, ona je bila kao ta malena nada koja ga još uvijek drži na životu i sve će napraviti samo da je ponovno vidi.
„McCann, bol će prestati ako padneš." Udarajući ga velikim crnim pojasom po golim leđima, Ashton se smijao.
Njegove krvave ruke su se tresle dok nije mogao doći do zraka. Ovaj put je boljelo. Jako.
„Da, McCann, predaj se!" Još jedan muški glas je mogao čuti u pozadini.
Taj glas, poznat mu je, ali ne može se sjetiti. Muškarac samo sjedi u njegovoj kožnoj stolici i slama ga sa svojim komentarima. Morao je izdržati još kratko, onaj poziv koji je nekako napravio, znao je da će ga njegova ljepotica spasiti, samo treba čekati trenutak kada će se to desiti.
„Nema ih već dugo, Hunter." Jamie je uplašeno rekla dok se polako približavala toj zgradi.
„Čekaj, kamo ćeš?!" Uspaničenog glasa, Hunter je trčala prema njoj.
Nije li valjda toliko luda da ide tamo sama? Pitala se Hunter. Znala je da Jamie ima velike osjećaje prema tom muškarcu, ali žrtvovanje svoga života za nekoga joj se činilo kao prevelika stvar.
„Stani, Jamie!" Hunter ju je uhvatila za ruku.
„Hunter, molim te, moram ga pronaći." U njenim očima briga je samo isijavala, toliko ga je voljela da će sve napraviti samo da on ostane živ.
„U redu." Klimajući glavom u potvrdu, Hunter je napravila korak koji nije mogla ni zamisliti da će se ikada desiti. „Idem s tobom."
Sve će napraviti samo da njena prijateljica bude sretna.
Vrisak za vriskom je punio sobu. Nije mogao još dugo izdržati, lokva krvi bila je ispod njega i malene kapljice padale su po starom podu.
„Koliko još, McCann?!" Vriska Ashtona je ispunila sobu.
YOU ARE READING
The Lonely Track
Fiksi Penggemar*COMPLETED* ❝He says he's afraid of commitment, but he has tattoos covering every inch of his skin.❞ ______ Jason McCann je bio muškarac koji je dobivao sve. Žene su se vrtjele oko njega, zajedno s novcima, ali nikada nije ni pomislio da će upoznati...
