The Lonely Track

Chapter 14.

Jamie's P.O.V.

U tom trenutku kada sam se probudila i shvatila gdje sam panika me je uhvatila. Željela sam pobjeći i vratiti se svojoj obitelji.

Soba je bila mračna i izvana se moglo ćuti kako pada kiša, na prozoru su bile rešetke i bijele plahte na krevetu pored mene. Bila sam zavezana i imala sam traku preko usta, iznad sebe sam mogla ćuti, u drugoj sobi, kako netko hoda i glasove koje nisam prepoznala.

Panika me svakim trenutkom sve više hvatala i suze su samo lile niz moje lice, nisam ni pomislila koliko će mi moja obitelj faliti ako se nešto ovakvo desi. Izgubila sam pojam o vremenu i ne znam koliko ima sati ili koji je dan, gladna sam, ali samo želim izaći odavde, živa.

Vrata su se u tom trenutku otvorila i u sobu je ušlo malo svijetlosti i nakon toga sam ugledala sjenu čovjeka. Otvorio je vrata do kraja, ušao i zatvorio ih iza sebe. Počela sam se tresti jer sam mogla vidjeti da ovog čovjeka ne poznam i iz daljine sam mogla vidjeti bijele zube i kako se smije.

„Vidi, vidi, probudila si se.“ Rekao je, paleći svijetlo.

Na sebi je imao crno, skupo odijelo i bio je stariji čovjek. Možda me je zamijenio s nekim, možda ja nisam ta koju oni trebaju, nadala sam se jer ne želim umrijeti, želim živjeti život kao i moji ostali vršnjaci. Samo sam ga gledala, sjedeći tamo i ne vjerujući, šok je prevladao cijelim mojim tijelom i još suza mi je došlo na oči.

„Što, mačka popala jezik?“ Dodao je podrugljivo i dalje gledajući me. Znao je da ne mogu pričati jer sam imala traku preko usta i to je iskorištavao.

„Želiš da ti skinem to sa usta?“ Upitao je, i ja sam klimnula glavom.

Došao je još malo bliže meni, spustio se na moju razinu i povukao traku sa mojih usana.

„Š-što želite od mene?“ Još više sam bila u strahu sada kada mogu pričati.

„Želim da mi kažeš gdje je Jason?“ Rekao je još uvijek smijući se.

„Od kuda da ja znam, vi ste me oteli!“ Naglasila sam zadnju riječ i shvatila da sad nije moje vrijeme da se pravim pametna.

„Ma nemoj reći.“ Rekao je, podižući se. „Koliko ja znam, Jason je bio s tobom cijelu noć, znaš gdje je.“ Uhvatio je grubo moje lice sa svojom velikom rukom. „Govori!“

„N-ne znam, vjerojatno je t-tamo kod Ryana.“ Rekla sam uplašeno.

„Znači tamo se skriva.“ Rekao je sam sebi u bradu i podignuo se na noge, i izašao iz sobe.

U tom trenutku sam znala da sam glupa jer sam izdala Jasona, možda će me spasiti, možda će doći po mene. Molim te Bože ako planira tako nešto, neka se požuri prije nego oni dođu po njega.

***

Dok je Jamie bila zatočena u rukama nepoznatog čovjeka, njen otac nije ni mogao slutiti da je njegova krivica zbog toga, njegova jedina kćerka u tom trenutku ispašta zbog njegove lude glave. Mislio je da je pametno ići u posao s takvim osobama, ali kasno je shvatio da je to bila loša ideja.

Jasona su tražili jer je imao dogovor s njim, obećali su mu svašta, ali on je to sve odbacio zbog jedne djevojke i oni su željeli osvetu.

„Kako misliš nema je?!“ Rekao je Jason ljuto, dižući se sa stolice.

„T-tako. Žao mi je, odveli su je.“ Odgovorio je Ryan.

Ryan je taj dan bio zadužen po Jasonovim naredbama da drži oko nad Jamie, jedna greška se desila i znao je da je on kriv zbog svega ovoga.

„Gdje su je odveli?“ Jason se izderao, uzimajući čašu sa stola i gađajući zid s njom.

Tada nije znao što će, znao je da je djelomice kriv jer je nije upozorio na sve, znao je da sa takvim ljudima se nije smio šaliti, ali sada je sve gotovo.

„U skrovište, to su bili oni, J-Jason, pogriješio si jer si odustao od dogovora.“

Jason je znao i sam da je kriv jer ih nije poslušao, ali to mu sada ni u najmanju ruku nije bitno, bio je spreman da spasi nju.

Odveli su je, odveli su njegovu ljepoticu, ali spreman ju je vratiti i nikada više pustiti.