„Ljepotice, vjeruj mi, ne želim te povrijediti.“ Rekao joj je.
Gledao ju je sa nadom. On je znao da je njegova, znao je da ju je već osvojio, Jason je pobijedio. Za koji mjesec kada sve ovo prođe, ona će biti slomljenoga srca, a Jason je obavio svoj posao.
Zakleo se njemu da će je slomiti.
„Ne znam, Jason…“ Predomišljala se, ali i ona je znala da će na kraju popustiti i da će mu oprostiti, jer ni ona nije bila svjesna zašto je ljuta na njega?!
„Sve će biti dobro, obećavam.“ Sa smiješkom ju je primio u zagrljaj.
„Svo' vrijeme dok sam bio u zatvoru sam mislio samo o tebi, falila si mi, znaš..." Pogledao ju je u oči i njegov mračni osmijeh na usne se razvukao, ona je mislila da je to najljepši osmijeh koji je vidjela, ali njegovu povijest ona ne zna. Koliko puta je on taj osmijeh pokazao i osvojio nekoga sa njim, nije bila ni svjesna.
Laže joj od dana kada su se susreli.
***
U svom sivom dugačkom kaputu stajao je i gledao ih. Ne vjerujući svojim očima, Jason je uspio, osvojio ju je, još samo kratko i ona je njegova, cijela.
Vjerovao je da Jason neće uspjeti, da će odustati ili da će ona otići, ali izgleda da je sve pošlo po krivu, naravno za njega.
„Želim da mi ju dovede, za tjedan dana neka je u kolibi.“ Rekao je preko telefona i kao sjena u tami je nestao.
Jamie's P.O.V.
„Znaš, Jamie, mislila sam da mu nikada nećeš oprostiti, ma što god to bilo.“ Hunter mi je rekla dok smo stajale kod ormarića. Onu večer poslije onoga tuluma, Jason me odvezao kući i rekao da ćemo se vidjeti sljedeći tjedan i da želi više vremena provesti sa mnom.
Ovo sve stvarno nisam očekivala od njega. Rekao je da više neće biti problema oko njega i zatvora, da je to sve sređeno i da se ne moram brinuti.
„Da, ni ja nisam očekivala, ali kada si ti otišla upoznala sam Ryana i onda smo naišli na Jasona i stvarno nisam znala što da radim, ali sada je sve u redu.“
„Nadam se da znaš što radiš, znaš što kažu o njemu, i sama si se uvjerila.“ Rekla mi je ozbiljno.
Hunter je protiv toga da se družim sa njim, ona vjeruje u to što govore, ali me podržava još uvijek. Mislim, što ima tu opasno u tome ako se samo družim s njim.
„Ako jednog dana prestaneš vjerovati u te sve priče što govore o drugima, možda i pronađeš dečka.“ Rekla sam joj sa smiješkom.
„Da, da, naravno.“ Zagrlila me i otišla niz hodnik.
Roditelji su mi uvijek govorili da ne vjerujem u priče koje kruže o nekoj osobi dok je ne upoznam, tako se i ponašam. Znam da sam se i sama uvjerila kakav je Jason, ali opet meni ne smeta što pričaju o njemu, ali Hunter je uvijek ta koja zna sve o ostalima, što mi ponekad i dobro dođe.
Ušla sam u razred i sjela na svoje mjesto. Inače sjedim sama jer idem samo na fiziku sa Hunter i na biologiju sa Luci.
Što se tiče prijateljstva, inače biram one što sličnije sebi, mada nemam baš veliki izbor jer nitko se ne želi previše družiti sa mnom. Hunter i Luci su došli u pravi čas kada su mi prijatelji trebali i jednostavno odmah smo se našle.
„Razred, bilo bi mi drago vam predstaviti novog učenika.“ Profesorica je rekla i iza nje je stajao dečko.
„Ovo je Ashton McCann, molim vas da se dobro odnosite prema njemu i da ga upoznate sa školom kada budete imali vremena.“ Rekla je sa smiješkom na licu.
„Ashton, pridruži se Jamie u predzadnjoj klupi.“ Pokazala je prstom na mene i on je došao i sjeo.
McCann? Jason se preziva tako, ali nikada nije rekao da ima brata mojih godina.
„Hej, Jamie, jel tako?“ Okrenula sam se i pogledala u Ashtona koji me je gledao sa osmijehom na licu.
„Da, Jamie, drago mi je.“ Rekla sam i pružila mu ruku, koju je prihvatio.
„Trebaš nešto?“ Upitala sam ga.
„Mislio sam ako bi mi mogla malo pokazati oko škole poslije sata.“ Rekao je, nervozno.
„Naravna, nema problema. Čekat ću te ispred škole, pa ćemo po redu.“ Nasmijala sam se i on je samo klimnuo glavom.
Možda ovo upoznavanje sa njim neće mi tako škoditi.
***
„Ovo je učionica za fiziku, a tu je dvorana.“ Rekla sam Ashtonu dok smo hodali oko škole.
Hodamo već oko pola sata i stvarno je dobro društvo, simpatičan je i smiješan i ne nabacuje cijelo vrijeme one muške fore.
„I ovo je zadnja…“ Rekla sam i otvorila vrata. „Tu imamo biologiju.“ Sjela sam na stol i gledala u njega dok je razgledavao.
Bio je prosječne visine, imao je malo kovrčavu kosu i bio je sladak. Punašne usne i plave oči su mu se isticale na licu.
„Hvala ti, Jamie, nadam se da ti nisam previše smetao.“ Pogledao je u mene sa osmijehom.
„Ne, naravno da nisi. Ako trebaš ikakvu pomoć, samo reci.“ Rekla sam i sišla sa stola, hodajući prema vratima.
„Čekaj…“ Rekao je Ashton i okrenula sam se. „Je li bi mi htjela dati broj mobitela, znaš, ako budem trebao ikakvu pomoć.“ Osmijeh mu je bio na licu i dao mi je svoj mobitel.
Dala sam mu broj i rekla da ako bude išta trebao neka me nazove.
„Ashton, smijem te nešto pitati? Mislim, nadam se da nije osobno.“ Upitala sam ga.
„Naravno.“ Rekao je dok je spremao mobitel u džep.
„Je li ti možda Jason McCann nešto u rodu?“ Nervozno sam rekla, moleći se Bogu da ga ne zna.
„Zapravo, je. Jason mi je bratić, sa tatine strane, moj i njegov tata su braća.“ Prvo Jasonov najbolji prijatelj, a sada bratić? Sretnica sam, stvarno.
„Oh..pa to je sjajno.“ Rekla sam.
„Da, baš je sjajno, kada ti je bratić kriminalac i ubojica.“ Rekao je, ljuto.
Podignuo je pogled i nervozno me odmjerio, još uvijek ljuti izraz lica nije micao dok je prošao rukom kroz kosu.
"Kako to misliš?" Zbunjeno sam ga pitala.
Osmijeh se pojavio na njegovom licu dok me promatrao.
„Jamie, Jason je vlastitog oca ubio golim rukama.“ Ovo nisam očekivala.
Dva nastavka u jednom danu :D
Drame nikad dosta ;)
#Vote ♥
YOU ARE READING
The Lonely Track
Fiksi Penggemar*COMPLETED* ❝He says he's afraid of commitment, but he has tattoos covering every inch of his skin.❞ ______ Jason McCann je bio muškarac koji je dobivao sve. Žene su se vrtjele oko njega, zajedno s novcima, ali nikada nije ni pomislio da će upoznati...
