Sjedio je pored nje na krevetu, nije mogao oči maknuti sa njenog predivnog lice. Sve o čemu je sanjao, spavalo je na njegovom krevetu. Nakon svega što su prošli, ona je napokon njegova. Njene predivne crte lica su izazivale malenu jezu da prolazile kroz njegovo tijelo. Bila je predivna, samo njegova. Njegova majica na njenom malenom tijelu, znao je da joj daje utočište. Znao je da ona u njemu vidi svoga junaka za kojeg nije znala da će dobiti. Vidjela je u njemu sve, on je bio njen cijeli svijet.
Maleni osmijeh se pojavio na njegovom licu kada se okrenula na bok. Bio je kao slijepljen uz nju, nije želio napustiti ju, morao je biti tu za nju. Pomaknuo se bliže njoj i ispustio izdah. Njegova ljepotica je napokon s njim i neće dati nikome da to promijeni.
„Jason?" Njen sitni glas je progovorio.
Gledao ju je kako svojim malenim rukama prolazi svojim licem da se razbudi. Nije bila ni svjesna da svaki njen korak budi u njemu još veću žudnju za njom, za njenom ljubavi.
„Molim, ljepotice." Tiho joj se obratio.
„Zašto gledaš u mene?" Začuđeno ga je upitala. „Jesam li spavala predugo?"
Da je samo znala koliku ljubav on ima prema njoj, koliku sreću ona budi u njemu i da to nikada nitko ne može promijeniti. Ona je sve što je on ikada tražio, ona je njegov cijeli svijet.
„Volim te." Svoju veliku ruku je stavio na nju, činilo mu se ako je makne, njegov svijet će se razbiti.
Maleni osmijeh se pojavio na njenom licu i rukama se podignula sa kreveta, ne mičući oči sa njegovih. Neočekivano se pomaknula još bliže njemu i spojila njihove usnice u poljubac. Srce mu se ispunilo srećom i približio ju je bliže sebi, stavljajući je u krilo. Nije ju mogao pustiti, nikada.
Kratka minuta je prošla i odmaknula se sa ponosnim osmijehom na licu. „Ne brini, volim i ja tebe." Tiho mu je odgovorila, dajući mu zadnji kratki poljubac.
Klimnuo je glavom, ne želeći upropastiti ovaj maleni trenutak koji su imali. Prigrlio ju je još više sebi, osjećajući kako se njene malene ruke omotavaju oko njegovih leđa. Voljela ga je i više nego što je on mogao zamisliti.
„Ljepotice..." Šapnuo joj je, ljubeći je tik uz uho. „Sada si samo moja." Osmijeh im se pojavio na licima i bili su svjesni svega.
Ova ljubav nema kraja.
Lagano se podignuo sa kreveta, još uvijek s njom u naručju. „Odi se spremi, ja ću skuhati doručak." Rekao joj je i klimnula je glavom, ulazeći u kupaonicu. Spustio se niz stepenice, još uvijek ne skidajući osmijeh sa lica. Prvi put je osjetio pravu ljubav i znao je da bi sve dao, samo da je ona u redu.
Sa njenim ocem više neće biti problema, gad je nestao, Ashton je mrtav, govori se da je počinio samoubojstvo. Elizabetha je završila u bolnici, sama je željela, tako je najbolje. Napokon, sve se vratilo na svoje mjesto, kao i prvog dana kada su se upoznali, sve je savršeno.
„Prijatelju..." Čuo je Ryanov glas kako ga zove iz dnevnog boravka.
Okrenuo se i pogledao ga. „Što radiš tu?" Pitao ga je sa osmijehom na licu.
„Što?" Ryan je podignuo obrvu. „Jamie je tu?" Nasmijao se.
„Radim nam doručak, možeš i ti ako želiš." Jason mu je odgovorio, ne sklanjajući osmijeh.
Ryan se ustao sa sofe, klimnuo glavom i otišao sa Jasonom u kuhinju, tko bi rekao da njih dvojica znaju kuhati.
Mlaka voda je jurila niz njeno tijelo. Zamišljeno je stajala pod malenim tušem u njegovoj kupaonici. Pored njega se osjećala prihvaćeno, cijelo. Jason McCann je bio kriminalac koji ju je spasio, bio je njen heroj.
Meni je jako žao, oprostite. Znam da je nastavak kratak i znam da je loše i znam da ste čekali jako dugo, ali stvarno nisam pronašla vremena prije. Ovo je prvi dio zadnjeg nastavka, teško mi završiti ovu priču, ali svemu jednom dođe kraj. :) Još drugi dio ovog nastavka i priča je gotova ♥ Hvala vam svima koji čitate još uvijek.
#Vote&Comment
YOU ARE READING
The Lonely Track
Фанфик*COMPLETED* ❝He says he's afraid of commitment, but he has tattoos covering every inch of his skin.❞ ______ Jason McCann je bio muškarac koji je dobivao sve. Žene su se vrtjele oko njega, zajedno s novcima, ali nikada nije ni pomislio da će upoznati...
