The Lonely Track

Chapter 12.

„Znači, bio si u Parizu?" Jamie je upitala sa osmijehom na licu.

Sjedali su zajedno na krevetu i nisu marili tome što pričaju već dobrih dva sata. Sunce je već bilo visoko na nebu i mogli su se čuti zvuci auta kako prolaze ispred njene kuće.

„Da, par puta, zbog posla najviše." Odgovorio joj je Jason dok je svoju ruku polaku pomicao po njenoj.

„To je super, ja sam oduvijek htjela otići u Pariz." Jamie je rekla.

Zanimalo ju je i sada je li sve što ljudi govore o misterioznom Jasonu istina. Što on zapravo radi?

„Jason?" Podigla je glavu i vidjela pospanog Jasona zatvorenih očiju.

„Hm.." Odgovorio joj je uspavano i s tim dao priliku da nastavi.

„Č-čime se ti zapravo baviš?" Upitala je Jamie bojažljivo.

Bili oni prijatelji ili ne, naravno da se pomalo boji Jasona, ali je skupila hrabrosti da ga upita to.

„Jamie.." Povukao se rukama još malo gore na krevetu, već vidno budan sada. „I sama znaš da nisam dobar čovjek, što sve ljudi govore o meni, znaš da je više-manje sve istina." Rekao joj je i približio joj se.

„Da, ali ja ti vjerujem." Pogledala ga je i nasmiješila se.

Istina, vjerovala mu je, možda i više nego svojoj obitelji, vidjela je u njemu nešto predivno, znam i sama da je zloban, ali jednostavno želi znati sve o njemu.

„Vjeruj mi, jednom ću ti sve ispričati." Rekao je i približio joj se, stavljajući svoju ruku oko njenog struka.

„A sada idi spavati." Poljubio ju je u čelo i kada je zaspala otišao.

Jamie's P.O.V.

Sunčeve zrake uporno su me budile i nasmijala sam se sjećajući se svega što se desilo ujutro, on je došao i sve ispravio, nadam se da će tako i ostati.

Uzela sam mobitel sa stolića pored moga kreveta i vidjela da imam jednu poruku. Ashton.

Hej, jesi za subotnji provod? - Pisalo je u poruci.

Ne mogu mu sada reći sve što se dešava ili odbiti ga, on je super dečko i tek je došao ovdje, a i bio je uz mene nakon svega sa Jasonom.

Naravno, ali samo ako Hunter može sa nama.- Odgovorila sam i ustala sa kreveta.

Hunter već dugo nema nikoga i stvarno bi joj dobro došao novi dečko, a Ashton je pravi za takvo što.

Spustila sam se niz stepenice nakon što sam obavila sve što trebam i vidjela mamu u kuhinji.

„Dobro jutro." Pozdravila sam je.

„Dušo, dobro jutro." Odgovorila je sa smiješkom na licu. „Jesi gladna?"

„Pa i ne baš, možda poslije." Rekla sam.

„U redu, planiraš negdje ići danas?" Pitala je gledajući me.

Prije nego što je Jason otišao sinoć, pričali smo satima, i dobro mi je došlo to, bio je iskren i naravno da ću mu dati drugu priliku.

„Možda budem otišla sa prijateljima navečer." Pogledala me je, podignutom obrvom.

Moja majka je kao i sve ostale, voljela ona mene ili ne, ali ne voli kada joj ne govorim neke stvari i naravno da sam nju prvo trebala pitati smijem li ići.

„A koga si pitala smiješ li ići?" Rekla je i okrenula se dalje kuhajući.

„Pa mislila sam te sada pitati." Podignula sam se od stola i prišla joj. „Mama, smijem li ići van?" Nasmiješila sam joj se i pogledala je.

Možda i imam osamnaest godina, ali što se tiče mojih roditelja ja sam još uvijek balavica, ništa mi ne dopuste.

„Naravno, ali da si kod kuće do dva." Rekla je i nasmijala se, pobjednički.

„Hvala ti, najbolja si!" Nasmijala sam se i zagrlila ju.

„Znam, znam, a sada za stol, doručak je gotov." Rekla je i preokrenula očima kao iz šale.

„Uhh, u redu." Sjela sam za stol i čekala ostale.

Tata i brat su ušli u kuhinju i po mom bratu se moglo vidjeti da je imao burnu noć, kao i uvijek. Već dugo nije doručkovao sa nama, a ni moj otac isto.

Kevin me pogledao ispod oka i nasmiješio se, što je mene ostavilo zbunjenu. Ponašao se kao da nešto zna, a ako je to o Jasonu, gotova sam.

„Pa Jamie, kako si se sinoć provela?" Pitao je još uvijek smijući se. Nešto zna.

„Molim te, Kevin, kako bih se provela?"

„Ne znam ja, ti reci meni." Rekao je što je zainteresiralo i mamu i tatu.

„Reci mi, zašto si bila sa Jasonom McCannom u svojoj sobi jutros?"