The Lonely Track

Chapter 32.

„Gdje ste do sada? Čekao sam vas?!" Rekao je Jason svojim prijateljima na ulaznim vratima.

Sve se vratilo na staro, već par dana je u dobrim odnosima sa Jamie, obećao joj je vratiti novce, ne svađaju se i vjeruje da ovaj put mogu uspjeti bez ikoga da ih sputava.

„Što se desilo dok nas nije bilo?" Ryan se odmaknuo iz zagrljaja, spreman da uđe u Jasonov dom.

„Imao sam malenih problema sa policijom." Rukom je otišao do vrata i lagano prstima prešao, iskreno odgovarajući.

„Molim?!" Mark je rekao, malo glasnije. Mark je bio dobar dečko, ali bio je mlad, Jason još uvijek nije imao dovoljno povjerenja u njega da ga šalje na duže poslove i da mu postane jedan od najbližih suradnika.

„Zbog Ashtona?" Nadovezao se dečko plave kose, Adrian.

„Da, ali sada je sve u redu." Smirio ih je Jason. Kada je Jason imao problema, svi su bili uz njega, mogao se ponositi da ima ovako dobru suradnju sa ovakvim muškarcima.

Objasnio im je do kraja kako je znao što radi i kako je imao pomoć jedne djevojke, nije otkrivao njeno ime. Dečki nisu znali još za Jamie, jedino Ryan je bio izuzetak, ali Jason je bio siguran da ako spomene Jamie, da će samo nastati još pitanja, a to je izbjegavao.

Ovih dana, njegova ljepotica i on u sve su boljim odnosima, imali su dogovor za izlazak, poštivali su ga. Samo još koji dan i Jason će ponovno pokušati Jamie učiniti svojom.

„Nadam se da znaš što radiš, Jason, ne želimo novih problema sada kada već imamo jedan." Potiho mu je rekao Ryan na što ga je Jason pogledao, zbunjen.

„Kako misliš već imamo jedan?" Bio je pomalo uplašen, znao je da kada Ryan govorio o nečemu, da je više nego važno.

„Ljudi pričaju da se Elizabeta vratila."

Jamie nije ni mogla slutiti što se dešava kod Jasona. Bila je sretna, više nego ikada. Njeni roditelji su shvatili koliko joj je Jason važan i da ne mogu ništa protiv te veze. Bili su spremni upoznati ga i poštivati ga, ali njen otac je još uvijek imao zamjerke, sve je bilo drugačije sada kada Jamie zna sve što se desilo među njima, sada kada ga lako osuđuje kada god želi.

„Znači, sada je sve u redu?" Hunter je pitala sa malenim osmijehom koji je plesao na njenom licu.

„Nadam se da je, bolje ne može biti." Tiho joj je Jamie odgovorila, igrajući se sa šalom koji je nosila oko vrata.

Hunter mu je sve oprostila i bila je sretna što je, nakon svega, još uvijek ona uz njega. Povrijedili su jedno drugo, ali su i sami ispravili stvari.

„I kuda ćemo večeras?" Hunter je pitala. Željela je proslaviti to i napokon uživati sa Jamie.

„Umorna sam, nisam sigurna da želim ići." Sinoć je pričala sa Jasonom na telefon cijelu noć. Nisu se mogli vidjeti jer Jason nije znao kada će njegovi prijatelji točno doći, a i morali su sada biti na oprezu zbog ovih malenih problema sa policijom.

„A daj, za Jasona i tebe!" Uvjeravala ju je Hunter. Zabave nikada dosta; bio je njen moto.

Bilo je čudno razmišljati o tome kako je Jason odabrao Jamie, na prvi pogled se činilo kao da je Hunter cura za njega, ona je zabavna i sa njom nikada nije dosadno, mislila je da voli takve djevojke. Ali, naučila je da se osobe ne treba osuđivati na prvi pogled.

„U redu onda. Gdje idemo?" Popustila je, kolutajući očima. Hunter je vrisnula kao nenormalna i zadobila pažnju par osoba koji su prolazili.

„Ja biram mjesto, ti se samo pojavi ispred kuće večeras." Hunter je namignula i krenula niz hodnik, ostavljajući Jamie samu.