„Imate sve spremno?“ Jason je upitao svojih par zaduženika za ovaj posao.
„Da.“ Odgovorio je Ryan i u znak podigao svoju pušku u zrak.
Nisu bile velike puške, jer Jason je uglavnom radio sam i ovo mu je bilo sve na brzinu. Samo mu je Jamie bila na pameti i želio ju je spasiti, svim svojim srcem, makar ono bilo malo, dao bi život ako treba za nju.
Tužan osmijeh mu je bio na licu kad je pomislio kako joj je obećao onu noć da će je odvesti u Pariz jednog dana.
„Jednog dana, ljepotice, jednog dana.“ Rekao je sebi u bradu i naredio pokret.
Išao je vratiti svoju ljepoticu kući.
No, na drugoj strani grada se dešavala ista priča. Jamie je bila tamo, nije mogla ni očekivati što je napravila, oni su bili spremni, imali su opremu koju trebaju da sruše Jasona, da mu se osvete, a nakon toga prelaze na još goru stvar; osveta njenom ocu.
„S-stvarno mislite da me Jason neće s-spasiti?“ Upitala je Jamie pomalo uplašeno.
Iz njenih očiju se mogao čitati strah kao da čitaš iz knjige, crvene oči, uplakani obrazi, bilo je i za očekivati koliko je plakala, nije bila sigurno je li je itko traži, tko će doći po nju, kako?! To su sve bila pitanja koja su se okretala po njenoj glavi. Već je izgubila i onu malu trunku nade da će itko doći, držali su je tu, zatvorenu, gladnu, prljavu i samo joj se smijali, željela je pobjeći, i probala jednom, ali to je gadno završilo.
„Malena, on će doći, ali srušit ćemo ga prije zore.“ Rekao joj je onaj isti čovjek od prvog dana.
On je bio najgori, njega se najviše bojala, imao je nevin izraz lica, ali njegove oči su govorile drugu priču.
„J-ja vjerujem da će on pobijediti.“ Nasmijala se tužno, podižući pogled prema tom čovjeku. On ju je pogledao podignute obrve i rekao da se ne nada puno.
To je i radila, možda je govorila da se nada, ali bila je svjesna svega; možda nikada više neće vidjeti svijetlo dana.
Jason's P.O.V.
„Idi brže, ajde!“ Govorio sam Ryanu.
Želio sam je pronaći što prije, tko zna što oni tamo rade mojoj ljepotici, nije zaslužila ovo, nije ona kriva jer ima glupog oca i jer je mene upoznala, da sam joj bar reko što se dešava, možda bi onda sada bila na sigurnom, a ne s njima.
„Ne mogu brže, policija je svugdje.“ Ryan me pogledao i okrenuo se ponovno prema naprijed, davajući malo gasa.
Kada je vidim sve ću joj objasniti, ovo je moja krivica.
„Javi svima da smo spremni da izađemo.“ Već smo bili tamo, stajali smo malo dalje od njihovog skrovišta kojeg je Mason našao pomoću računala.
Uzeo sam svo oružje kojem sam ponesao sa sobom sa zadnjeg sjedala i polako izašao iz auta, Ryan za mnom.
Nakon što smo sačekali par minuta da svi dođu, krenuo sam objašnjavati plan.
„Ryan i ja ćemo uči na zadnji ulaz. Mason i Tim, vi ostanite uz kombi i recite ako bude ikakve prijetnje. Nick, Harry i Ed, vi odite na prvi ulaz i probajte doći do nje.“ Objasnio sam i pogledao ih. „Zapamtite; glavna stvar nam je da nju spasimo, a što ih više ubijete to bolje.“
„Stari, ne brini se, naći ćemo ju.“ Ryan je rekao, tiho, kada smo krenuli.
„Da, znam da ćemo je naći, ali kakvu, živu ili mrtvu?“ Rekao sam mu, podižući obrvu.
Istina je, želim je naći, ta djevojka mi znači puno, u tako kratkom roku nikome se nisam otvorio kao što sam njoj, od mene napravi plahu osobu koju nisam ni znao da imam u sebi. Iz mene izvlači ono najbolje i ono najgore.
Ušli smo u skrovište. Bilo je mračno, kao i očekivano, vrata od soba su bila na svakom drugom koraku i ni na jednu osobu nismo naišla. Nije moguće da je drže, zatočenu i da ne paze za nju.
Nastavili smo hodati, i svako malo smo čuli glasove, znači, tu ima ljudi. Ryan me lagano udario po ruci i dao mi znak da ćemo se razdvojiti, klimnuo sam glavom i on je krenuo svojim putem, a ja svojim. Panika me hvatala svakim korakom, gdje je ona, gdje su oni?
Od vrata do vrata sam išao i otvorio svaka, sva su bila otključana, a sobe su bile prazne, ni prozora u nekima nije bilo. Došao sam do zadnjih vrata u tom hodniku i stao pred njih. Mora biti tu, ako tu nije, ne znam više gdje da je tražim.
Otvorio sam ih i imao što za vidjeti. Jamie je stajala tamo, uplakan, ali ne i sama. On je stajao pored nje, nož naslonjen na njen vrat i velik osmijeh na njegovom licu.
„Vidi, vidi, mali Jason nam se uspio pridružiti.“ Rekao je, dok mu se osmijeh proširio još više licem.
Pogledao sam u svoju ljepoticu i nisam mogao vjerovati što vidim, oči su joj bile prazne, tresla se, dok su joj se licem suze samo slijevale. Nije zaslužila ovo, ništa od ovoga.
Podigao sam pogled prema njemu i vidio da gleda u mene, kao i Jamie.
„Ja da sam na tvome mjestu, ja bi je pustio, tata.“
YOU ARE READING
The Lonely Track
Fanfiction*COMPLETED* ❝He says he's afraid of commitment, but he has tattoos covering every inch of his skin.❞ ______ Jason McCann je bio muškarac koji je dobivao sve. Žene su se vrtjele oko njega, zajedno s novcima, ali nikada nije ni pomislio da će upoznati...
