Chapter 33. - prvi dio

912 62 3
                                        

Jason's POV

Osjetio sam kako se njeno disanje usporilo u mom naručju. Privio sam ju još jače uz sebe i želio sam da zauvijek ovako ostane. Nas dvoje smo u redu, sve je napokon kako treba.

O Elizabethi nisam dugo razmišljao, ali kada mi ju je Ryan spomenuo, nisam se mogao ne prisjetiti svega što mi je priređivala. Bio sam potpuno slijep.

„Jason, dosta... Ne-ne mogu v-iše!" Elizabetha je Jasonu govorila kroz smijeh dok ju je škakljao, a smijeh se orio kućom. Elizabetha nije zapravo željela da ju Jason pusti, željela je osjetiti njegovu toplinu stalno, no nije si mogla dopustiti da bude očito, pobogu koja to sestra voli svojega brata?!

Jason nije imao pojma o romantičnim osjećajima njegove sestre za njega. Volio ju je, zaista je, ali ne na onaj način na koji je ona njega. Bilo ju je strah, no morala mu je priznati svoje osjećaje. Što ako je i on nju volio? Nije smjela potratiti tu mogućnost da osjeti njegovu toplinu i njegove usne svaki dan. Odlučila je- sve ili ništa.

Kada su se smirili, pao je mrak, te su odlučili otići na krov, promatrati zvijezde. Jason je bezbrižno uživao razmišljajući o tome kako ima divnu sestru s kojom se slaže, a Elizabethi su se po glavi motale sasvim drugačije misli. Ona je smišljala način kako da Jasonu prizna sve.

Primila ga je za ruku, što je njega začudilo, te se okrenuo prema njoj. Pogledala ga je, te bez riječi poljubila. Jason se potpuno ukipio i nije ništa shvaćao. Tek kada se odmaknula bilo mu je bez riječi jasno što se s njom događalo sve to vrijeme. Svi zagrljaji koje je entuzijastično uzvraćala, svi poljupci u obraz koje je davala njemu, sve mu je bilo jasno.

Jason nije mogao pojmiti da netko može osjećati takvo što, cijelo vrijeme je razmišljao o tome kako će biti povrijeđena i kako joj on nikada neće moći uzvratiti te osjećaje.

Kako bi spriječio da se njeno srce slomi još više, nije joj želio davati lažne nade kojih nije bilo.

„Ja-ja ovo n-ne mogu Elizabetha, žao mi je."

Ustao se, obrisao prašinu sa hlača te sišao s krova.

Tada ju je zadnji put vidio.

Pogledao sam na sat koji je pokazivao 2:30.

Prestao sam davno razmišljati o njoj. Isprva sam bio šokiran, zaista nisam mogao vjerovati da moja vlastita sestra želi imati nešto sa mnom, no morao sam se maknuti od nje jer nisam mogao dopustiti da se još više zaljubi u mene ili da učini nešto što ne bi smjela.

Kada sam saznao da je u gradu i da traži osvetu, nije mi bilo svejedno. Prvo sam pomislio kako se moram sakriti od nje, znam da će ju ljutnja proći, ili će jednostavno nastaviti dalje. Ali ovo što ona sada radi, to je zaista ozbiljno. Nisam znao da sam imao i da još uvijek imam toliki utjecaj na nju.

Bilo mi je žao što sam ju slomio, no nije mogla dopustiti takvu ljubav!

Privio sam Jamie još više uz sebe, ne mogu nju izgubiti. Nikada.

Moja ljepotica... osjetio sam kako se na mojem licu razlio smiješak kada sam se nje sjetio. Volim ju više no ikada, osjećam to.

Mobitel mi je zazvonio u džepu traperica. Dok se Jamie nije probudila, brzo je zgrabio mobitel i iako je broj bio nepoznat, brzopleto se javio.

„Hej Jason." Tiho je progovorio glas koji bih uvijek prepoznao.

Elizabetha. To je ona.

„Da?" upitao sam. Iako se nisam mogao prestati zapitkivati zašto me zove u ovo doba i zašto me uopće treba.

„Možemo li se naći, molim te?" Još nježnije je progovorila, a u glasu sam joj mogao osjetiti tihe jecaje.

Ustao sam se sa kreveta, primaknuvši se prozoru.

„Elizabetha, što želiš?" Rekao sam grubim glasom.

„J-Ja, moram ti se ispričati za sve što s-sam učinila." Želio sam joj objasniti da ne mogu i da ne želim, ljepotica je bila sa mnom.

„Ne, ne prilazi mi." Nisam je želio u blizini mene, ili Jamie, novi problemi mi nisu trebali.

„A-ali, obećavam, ništa neću napraviti." Bila mi je sestra. Prije bih dao sve za nju, ali sada, ona mi ne treba.

Njene riječi uopće nisu dolazile do mene, upozorio me Ryan, upozorili su me svi za nju. Svi su bili sigurni da ne želi ništa više nego osvetu, kada sam otišao onoga dana, čuo sam da je završili u bolnici, par godina je bila tamo.

„Ne želim, rekao sam ti to. Molim te, prestani!" Ljutila me. I najviše se bojim da će nešto napraviti Jamie kada ne budem uz nju.

„Samo večeras." Tiho je progovorila. Znao sam taj njen glas, s tim glasom je uvijek dobila što je htjela kada je bila manja. Mora shvatiti da mi je sestra, i da od mene ne može dobiti ljubav kakvu ona želi.

„Sutra ujutro, dođi kod mene." Odgovorio sam i prekinuo.

Samo se nadam da radim pravu stvar.

Jako mi je žao što ovih dana nastavci nisu redovni, imam dosta obaveza i kada to sve završim, obećavam da će nastavci ići kao i prije ♥ žao mi je što je kratak :(


#Vote&Comment

The Lonely TrackWhere stories live. Discover now