„Jason, što ti radiš ovdje?“ upitala sam ga dok sam polako išla do svoga kreveta.
Imam osjećaj da je pijan, a pijani Jason u mojoj sobi, dok sam sama kod kuće…to mi ne ide zajedno.
„A zašto molim te ne bi bio ovdje? Pa, došao sam te vidjeti.“ Mogu reći da je njemu ovo sve bilo smiješno, dok sam ja umirala od straha. Nisam ni svjesna što mi on može učiniti.
„Ali to ti ne daje pravo da mi upadaš ovako kasno u sobu, dok sam sama kod kuće.“
„Sama si? Pa zar to nije super, barem se možemo malo zabaviti.“ Namignuo mi je dok mu se mali smiješak pojavio na licu, nije bilo teško reći na što je mislio. Koliko je on išao bliže, toliko sam ja išla dalje.
„Jason, molim te, možemo pričati neki drugi dan, samo odi, ne želim te tu.“ Nakon što su ove riječi napustile moja usta, skamenio se na mjestu. Nešto sam krivo rekla?!
„Kako misliš „ne želiš me ovdje“, m-mislio sam da smo prijatelji.“ Gledao me je sa tugom u očima. Alkohol je prevladavao njime i vjerojatno vukao iz njega ono što on ne želi. Mislim, koliko mu naše „prijateljstvo“ može značiti. Znamo se otprilike dva dana, to nije ništa ozbiljno.
„Ne, zašto me ne slušaš? Mi nismo nikakvi prijatelji, i ti to znaš, i ja to znam, prestani pokušavati. Između nas nikada neće biti ništa!“
U tom trenutku znala sam što slijedi. Pribio me je uz zid i stavio mi ruke iznad glave. Trnci su prošli mojim tijelom kada me polako počeo ljubiti po vratu. Njegove meke usne su prolazile mojim vratom i ostavljao je vlažne poljupce po njemu.
„J-Jason, stani, ovo n-nije u redu.“ Moje riječi kao da ga nisu ni dotakle, samo je nastavio. Par puta sam pokušala maknuti svoje ruke iz njegovih, ali nisam imala šanse. Prejak je.
Nastavio je svojim mekanim usnama preko moje vilice i sve do mojih usana, gdje je stao. Podigao je pogled dok mu je ogroman, predivan, osmijeh prevladavao licem.
„Malena, uživala si, zar ne?“ Polako se odmicao od mene dok sam ja samo stajala u šoku zbog ovoga.
Nikada prije nisam doživjela ovo, gledala u filmovima i čitala u knjigama, ali ništa slično se meni nije desilo. I Jason je bio prvi muškarac koji je ikada nešto takvo napravio, meni.
„Malena, reci nešto.“ Stavio je svoju ruku na moj obraz dok me gledao ravno u oči.
„Jason, molim te da izađeš, i-i da se nikada više ne pojaviš. Nikada.“ U tom trenutku, moja pamet je prevladala moje srce. Mislim, ja nemam nikakve osjećaje prema njemu, no ako ovako nastavi, znam da ću jednostavno pasti na njegov šarm.
„Ne, malena, ne želim.“ Ponovno me pribio uza zid i približio svoje tijelo blizu mome, toliko, da između nas nije bilo ni malo prostora. Ne želim ni ja ovo, ali ne želim ni probleme sa svojim bratom.
„Ne želim otići, nemoj me tjerati. Znam, upoznali smo se prije dva dana, ali ne, nemoj raditi to. Ne tjeraj me od sebe.“ Njegov pogled je u tom trenutku kružio cijelim mojim licem dok se malo po malo odmaknuo od mene.
„Jason, prestani. Pijan si i moj brat će još malo doći kući, a ja ne želim da te vidi tu, ili, da te vidi ikad u mojoj blizini.“
„Jason, prestani. Pijan si i moj brat će još malo doći kući, a ja ne želim da te vidi tu, ili, da te vidi ikad u mojoj blizini.“
Jason je gledao u nju kao da nikada prije nije bio odbijen ni od jedne cure, ali i nije, već duže vrijeme. Od kad ima novac i ljepotu, Jasona nije ni jedna cura još odbila i jednostavno, nije navikao na to.
Od prvoga dana od kada je vidio Jamie mogao je shvatiti da ona nije kao ostale djevojke sa kakvima se on druži. Jamie nije djevojka za njegovo okruženje i ona nije sigurna oko njega, ali ona nije ni svjesna toga koliko ona njega privlači.
Dobra, sramežljiva, lijepa djevojka i on, igrač, pijanac, drogeraš. Znao je da ne idu skupa, ali toga nije sputavalo u njegovom naumu.
„Malena, odlazim sada, ali ovo nije zadnji put da si me vidjela.“ Polako je došao do nje i svoje obje ruke obuhvatio oko nje. Prošlo je mnogo vremena od kad je on nekome dao svoj zagrljaj.
Jamie mu je prišla još bliže i prihvatila njegov zagrljaj.
Dvoje usamljenih ljudi stoje zajedno nasred malene sobe u velikom gradu. Mislili bi da ništa na Svijetu nije ljepše kada nakon toliko vremena dobiješ jedan iskreni zagrljaj. No i oni su shvaćali da to nije sve.
Jason je znao da će se vratiti, a Jamie također. Znali su da ovo nije zadnji put da se vide. Znali su da će biti još ovakvih „predstava“ i da će ih put ponovno dovesti jedno do drugoga.
Nisu si puno značili. Jamie ga je smatrala strancem, no Jason nije mislio tako. Jason je znao da je ona jedna od rijetkih, znao je da samo njoj može dati svoj zagrljaj i to ga je ubijalo.
„J-Jason, gušiš me.“ Jamie se lagano nasmijala dok je polako micala svoje ruke od njegovog tijela. Nije vjerovala što se sve upravo dešavala.
„Oprosti, malena, nisam mislio.“ Kao izgubljeno dijete je gledao u nju dok mu je iz očiju sijala sreća.
„Znam, znam, ali molim te, idi dok se ne rasplačem.“ Jamie se pomalo zezala da podigne atmosferu.
„Znaš, malena, ovoga puta ću poštovati pravila, ali samo zato jer su tvoja.“ Rekao je dok se je približavao prozoru njene sobe.
„Znaj da ovo nije zadnji put da se vidimo.“ Namignuo joj je, stavio crnu kapuljaču na svoju glavu i izašao iz njene sobe onako kako je i ušao. Tužan muškarac u tom trenutku je shvatio da mu je jedna djevojka dala onu malu kap sreće u njegov život.
Ovo dvoje mladih ljudi ne mogu ni slutiti koliko ih još stvari zajedno čeka.
YOU ARE READING
The Lonely Track
Fanfic*COMPLETED* ❝He says he's afraid of commitment, but he has tattoos covering every inch of his skin.❞ ______ Jason McCann je bio muškarac koji je dobivao sve. Žene su se vrtjele oko njega, zajedno s novcima, ali nikada nije ni pomislio da će upoznati...
