Na putu do izlaznih vrata mislim da sam preskočila više pijanih ljudi nego ikada. Uglavnom svaki njegov tulum je ovakav, ali sinoć je bio jedan od većih. Otvarajući ogradu i zatvorivši je za sobom, krenula sam niz ulicu do trgovine. Mama je ostavila dovoljno novca za sve potrebne stvari, ali ja volim trošiti više nego što je potrebno, izgleda da danas tu svoju manu moram zaboraviti.
Kada sam stigla do trgovine, vidjela sam poznato lice, nosio je sunčane naočale i bio je sav u crnome.
„Hej, Nick!“ viknula sam kako bi mu privukla pažnju. Nick je bio moj stari prijatelj, znamo se još od vrtića, naši roditelji su veoma dobri, ali se već dugo nismo vidjeli.
„O hej, Jamie„ prišao mi je i zagrlio me. „Dugo te nisam vidio.“
Nasmijala sam se i zajedno smo ušli u trgovinu. „Drago mi je da si me se poželio, znaš, Nick, mogao bi se nekada i javiti. Ja ne grizem.“
„Ma daj, molim te...“ Smijao se je. „nemoj svaljivati svu krivnju na mene, koliko znam i ti posjeduješ mobitel.“
Nick je oduvijek bio zabavan i sa njime sam se uvijek mogla opustiti. Uvijek je bio tu za mene i sa njim nije teško razgovarati. Kada treba on bude ozbiljan i sve, ali inače je zanimljiv i smiješan.
„Nicky, Nicky, ja sam mislila da ti kao muškarac, na kojega mi baš i ne ličiš bi trebao to napraviti.“ Smijala sam se dok me je on gledao ozbiljnim pogledam. Nicky je stari nadimak kojeg sam čula kada ga je njegova mama tako zvala.
„Jamie, zašto jednostavno ne zaboravimo sve i ne provedemo popodne zajedno?!“ Uhvatio me je oko struka i približio sebi.
Nick također obožava flertati, ali ne iskorištava djevojke. „Znaš da sam ja uvijek za druženje s tobom.“ Osmijeh se pojavio na mome i njegovome licu i tada sam shvatila da nemam više vremena. Moram ići kući.
„Nick, javi mi se popodne, ili dođi do mene. Oprosti, ali stvarno moram ići.“ Zagrlila sam ga i obavila sve što trebam u trgovinu i tada otišla kući.
Na putu do kuće osmijeh mi se izmamio na lice kada sam ga vidjela. Jason. Gledamo je u mene sa malim osmijehom na licu. Nisam očekivala ga vidjeti ovako rano, mislim, za mene nije rano, ali vjerujem da je on sinoć imao „napornu“ noć. Tulumarenje nije lagano.
„Ljepotice, mislim da se trebamo prestati susretati ovako, jednostavno mi daj svoj broj i gotovo.“ Namignuo mi je i privukao me u zagrljaj. Mogla bi se naviknuti na ovakva pozdravljanja jer miriši odlično.
„Mislim da ga nisi zaslužio.“ Pogledao me je zbunjenom facom, a ja sam nastavila. „Znaš, Jason, ja nisam jedna od onih djevojaka s kojim si se ti navikao družiti.“
„A kako ti znaš s kakvim se ja djevojkama družim?“ Osmijeh mu se ponovno pojavio na licu.
„Jednostavno je, takvi kao ti se ne druže sa takvim kao što sam ja. Ti ne poštuješ djevojke, ti ih iskorištavaš i zbog toga ne želim ništa imati s tobom. Vidimo se“ Nasmijala sam se i krenula kada sam osjetila kako me je uhvatio za ruku.
„Ljepotice, mislim da nije pametno da ovako razgovaraš sa mnom, upoznali smo se tek sinoć i ne znaš ništa o meni.“ Držao je ozbiljnu facu dok je polako stisak na mojoj ruci popuštao. Znam da sam pre burno reagirala, ali znam i činjenicu da se mome bratu moje druženje sa Jasonom neće svidjeti.
„Oprosti, znam, pre burno sam reagirala, ali stvarno moram ići.“
„U redu je, ljepotice, ali nadam se da ću uskoro zaslužiti tvoj broj.“ Taj predivan osmijeh mu je stajao na licu dok je sarkastično preokrenuo očima.
„Možda, vidjet ćemo.“ Mahnula sam mu rukom i nastavila dalje, poslao mi je još jedan od svojih osmijeha i također nastavio svojim putem.
Ostavite svoje mišljenje u komentaru i vote :)
Stay beautiful!
YOU ARE READING
The Lonely Track
Fanfiction*COMPLETED* ❝He says he's afraid of commitment, but he has tattoos covering every inch of his skin.❞ ______ Jason McCann je bio muškarac koji je dobivao sve. Žene su se vrtjele oko njega, zajedno s novcima, ali nikada nije ni pomislio da će upoznati...
