The Lonely Track

Chapter 34.

Željela je vjerovati da to što gleda nije istina, ljubila ga je toliko strasno da nije mogla vjerovati. Svaki njen poljubac je bio kao metak u srce, svaki put kada bi se približila bliže njemu, gubi dah. Pitala se je li Jason uživa, kako mu je i je li ovo ono što on želi?! Bila je sigurna da je u pravu, da je bila samo igračka Jasonu i pomagalo da zaboravi njegovu sestru, nije vjerovala da nešto ovako može biti istinito.

„Jason, što to radiš?!" Upitala je tihim glasićem, nesigurna je li ju je čuo.

Brzo je okrenuo glavu i pogledao je u oči. Stajao je tamo ne vjerujući da ga je uhvatila. Kada se maknula s vrata i pobjegla iz njegovog pogleda, znao je da ne zna o čemu je riječ. Bio je ljut. Kako je mogao biti toliko naivan i povrijediti jedinu stvar koja mu u životu nešto znači, kako je mogao povrijediti svoju ljepoticu?

Pogledao je u oči svoje sestre. Smijala se, znala je što je napravila i bila je zadovoljna svojim poslom ovdje, povrijedila je Jasona na isti način.

„Ti si kriva za sve!" Izderao se na nju, sada ljući nego prije par sekundi.

„Ja?" Prst je stavila na prsa, u znak iznenađenja. „Ti si taj kojega je njegova djevojka uhvatila kako ljubi svoju sestru." Osmijeh na licu joj je narastao kada je shvatila koliko ga vrijeđa. Bila je ovisna o njegovoj patnji, vraća mu istom mjerom kao što je on nju povrijedio.

„Gubi se!" Mogao je osjetiti kako ga oči počinju peći, znao je koliko je Jamie povrijeđena sada. „Ne želim te više nikada vidjeti, kurvo!" Dodao je, gledajući je u oči i dajući do znanja da misli svaku spomenutu riječ.

Povrijeđenog izraza lica, djevojka visoke građe mu zaprijeti. „Pazi što si rekao." Šapne mu. „Ovo nije zadnji put da si me vidio." Nadoda i izađe iz tame Jasonovog doma.

Sjeo je na veliku sofu svjestan da ju je možda izgubio. Nije želio, nije htio, ali znao je da mora nešto učiniti da ispravi stvari. Možda ako ode kod nje i kaže joj o svemu što se desilo, znao je da nije kriv jer ga je Elizabetha poljubila, pokušao se odmaknuti, ali nije mogao. Držala ga je za kragnu majice, toliko čvrsto da je osjetio kako mu zrak iz pluća nestaje. Bio je svjestan da mu u tu priču Jamie neće povjerovati, ali vrijedilo je pokušati. Sve za njegovu ljepoticu.

Kada vjeruješ u nekoga toliko snažno da misliš kako te nikada neće povrijediti, kako je svjestan da je prokockao i zadnju šansu koju je imao, ponekad shvatiš da možda i tu jednu šansu koju je dobio, nije zaslužio.

Uplakanih očiju Jamie je ušla u kuću. Svaki puta kada bi zatvorila oči, ta ista slika bi se pojavila u mraku, pratilo ju je kao sjena, nije mogla pobjeći. Vjerovala je da je možda ona u krivu, ali je znala da zbog muškarca ne treba plakati. Uvijek je to govorila ljudima oko sebe kada bi netko njih povrijedio, sada je red na njoj da primjeni istu stvar na sebe.

Možda mu je previše vjerovala, očekivala previše, ali znala je da mu znači jer na svaku misao na njega, srce je sve više zaboli. Pitala se tko je ta djevojka, dala bi ruku u vatru da sazna zašto je bio s njom. Je li je možda očekivao da Jamie uđe i da ga uhvati? Možda je svojim postupcima želio joj dati do znanja da je on slobodan i da ne želi ništa ozbiljno s njom? Je li je previše čekala?

Sva ta pitanja joj se motaju po glavi, ne svjesna da je to djevojka o kojoj joj je Jason prošlu noć pričao, ona ista djevojka koja se zaljubila u njega i završila u bolnici, njegova sestra. Osjećala se naivno jer mu je vjerovala, jer mu je predala svoje srce, jer je mislila da će sve ići kako treba i da je neće prevariti.

Sjela je na krevet i uzdahnula. Čula je zvono svoga bijeloga mobitel i izvadila ga iz džepa. Jason. Nije bila sigurna želi li mu se javiti, ili zašto je zove, ali ipak ga je željela saslušati.

Uzela je mobitel u svoju desnu ruku i drhtavo ga približila uhu. Mogla je čuti šum iz mobitel i shvatila je da je Jason u autu.

„Ljepotice." Jedina riječ koju je čula da izlazi iz njegovih usta.

Nije se ispričavao, samo je šutio, kao i ona. Imao joj je toliko toga da kaže, ali znao je da mora čekati dok dođe do nje, da joj objasni i da bude siguran da je ona u redu.

„Jason." Tiho je rekla. „Što želiš?" Dodala je sa malo pouzdanja u glasu.

Ako se sada preda i ako on shvati da je plakala, znala je da je izgubila bitku. Znala je da je on pobijedio i da će biti sretan. Povrijedio ju je.

„Samo ti želim reći da me čekaš jer dolazim." Nataknuo joj je, ne želeći da ga ne pusti unutra kada dođe.

Sigurna je bila da duboko u sebi je i mogla to očekivati od njega. Ali, on je znao što radi i znao je da će je samo tako vratiti natrag sebi. Njegova ljubav za nju je ludila i sve više je želio nju samo za sebe. Nije mogao zamisliti kako bi bilo da proživljava ono sve ponovno, da proživljava onu prazninu koju je osjetio dok nje nije bilo uz njega.

„Nemoj dolaziti, neću te pustiti unutra." Sigurno mu je rekla, ne znajući koga laže, sebe ili njega.

Malo se nasmijao, ljutito. „Znam da želiš da ti objasnim, i kada ti objasnim, onda će sve biti po starom."

Govorio joj je te riječi kao da je bio siguran da će tako biti, ali nadao se. Ona je ta koja ga je naučila da nikada ne gubi nadu, ona mu je pokazala svjetlost i on to ne želi izgubiti, a Elizabetha može biti sigurna da će završiti kao i ostali koji su stali između njih dvoje. Mrtva.

„Što želiš?" Podignula se sa kreveta, sada već ljuta. „Vidjela sam te kako ti druga djevojka gura jezik u usta i ti od mene očekuješ da samo tako prijeđem preko toga?!" Bila je sigurna u svoje riječi, i znala je da ovo neće završiti samo tako.

„Ne, ne razumiješ, ljepotice!" Mogla je čuti kako ljuto udara u volan ispred njega. „Samo želim da ti objasnim sve, da ti dokažem da ja nisam kr-" Nije dovršio rečenicu.

I onda, kao u lošem Američkom filmu, Jamie naglo čuje trubljenje vozila sa druge strane ceste i Jasonove riječi. „Volim te, ljepotice."

Kao u magli, zadnje njegove riječi joj daju nadu, a vika ljudi koju čuje preko telefona, daju joj do znanja da je ovo možda posljednje što je čula od njega.

Jasone, pazi kuda voziš! ;)

#Vote&Comment