„Izgledaš umorno, spavaš li ovih dana, McCann?“ Žena u plavoj odori, stojeći pred njim upitala ga je.
„Pa zar se ne vidi? Ljudi kao ja nikada ne spavaju, tako barem kažu.“ Odgovorio joj je, ne mareći previše. Znao je da besmisleno ga drže tamo, nemaju dokaze i kad-tad mora izaći, ne bježati.
„U zatvoru si 4 mjeseca, kažu da ljudi koji ne spavaju su usamljeni, jesi li?“ Pitala je, podižući obrve.
„Molim te, prosvijetli me…zašto bi bio usamljen?“ Smiješak na licu mu je rastao svakom sekundom.
„Znaš što?...crkni!“ Rekla je i izašla, ljuto.
Izgubili su vjeru u njega, i on je u sebe, ali tu je, živi, ne predaje se, pitanje je samo…koliko još dugo?
Jamie's P.O.V.
Stojeći tamo i gledajući u njega sa izrazitim šokom na licu je bilo nešto najgore na svijetu. Smijao se mom strahu. Sjedio je tamo sa širokim osmijehom i gledao.
„Što je, ljepotice, nećeš me ni pozdraviti?“ Rekao je izlazeći iz auta.
„Zašto si ovdje?“ Strah u mom glasu je bio prepoznatljiv, sada tek vidim zašto ga se ljudi boje. On je tama.
„Pa zar ne smijem posjetiti svoje stare prijatelje? Vidim falio sam ti.“
„Sanjaj McCann...“ Rekla sam mu i okrenula se prema Ryanu, praveći se kao da je sve u redu. „Ryan, trebala bi krenuti, vidimo se neki drugi put.“ Približila sam mu se i zagrlila ga, šteta što je prijatelj sa ovim čudovištem.
„Ma nema veze, možeš sama ići natrag ili da te otpratim?“ Rekao je sa zabrinutim izrazom lica.
„Ja ću je odvesti, Ryan možeš ići.“ Ubacio se Jason nakon nekog vremena šutnje.
„Ne, ne trebaš, mogu sama ići, imam noge.“ Rekla sam i krenula natrag prema tom mjestu.
Ne želim imati ništa sa njim, on će opet završiti u zatvoru, a meni ne trebaju takvi problemi upravo sada.
„Jamie, stani!“ Čula sam njegov glas već iza sebe. Uhvatio me za ruku i okrenuo prema sebi.
„Oprosti, za sve, bio sam budala.“ Rekao je mirnog lica.
„Znam Jason…“ naglo sam otrgnula svoju ruku iz njegove. „Ti si takav gad, ja ne mogu vjerovat.“
„Ne, ne, Jamie, ne razumiješ. Ja sam samo želio tebe zaštiti, od onda kada si bila sa mnom, od tada nisi sigurna, moraš mi vjerovati.“ Vidjelo se da ne laže, ali kako da vjerujem čovjeku kojega ni ne poznajem?
Zašto sam bila toliko glupa i nastavila se družiti sa njim, znam da me spasio one noći, ali to je bilo samo jednom i trebalo je na tome ostati, ne želim probleme sa svojim roditeljima i bratom.
Ljudi ovdje već govore svašta o Jasonu i meni, ali mi nismo ništa.
„Onda je najbolje da se prestanemo družiti.“ Pogledala sam mu u oči i vidjelo se da mu nije bilo svejedno.
„Ne, Jamie, molim te, bit' će sve dobro, moraš mi vjerovati.“ Molio me dok mu je briga bila „raspisana“ po cijelom licu.
„Znaš i sam da ovako ne može. Meni je bilo dobro dok ti nisi došao.“ Rekla sam mu.
Zašto jedna osoba koju sam upoznala prije četiri mjeseca ima toliku važnost u mom životu, čovjek kao on mi može samo naškoditi.
Nastavak je kratak, ali sljedeći obećajem da će biti puno duži!
Nemam baš pristup lapotpu u zadnje vrijeme, ali obećajem da će još jedan nastavak biti ovaj tjedan, možda i dva ;)
#Vote&Komentar
YOU ARE READING
The Lonely Track
Fanfiction*COMPLETED* ❝He says he's afraid of commitment, but he has tattoos covering every inch of his skin.❞ ______ Jason McCann je bio muškarac koji je dobivao sve. Žene su se vrtjele oko njega, zajedno s novcima, ali nikada nije ni pomislio da će upoznati...
