„Kažu da dan za osobe koje su usamljene je kao priprema za noć. Spremaju se za ono što slijedi, jastuk pun suza.“
Tu noć Jamie je legla u krevet i plakala, sve je ispustila iz sebe, svaku brigu i svaki problem, činilo se kao da ih ima na stotine, ali nije bilo daleko od toga.
Sve više ljudi njenih godina postaju kao ona, možda imaju prijatelje i savršen život, ali žele se maknuti od svega i zavući se u mišju rupu.
Jason, Jason, Jason, isto ime ponavljalo joj se u glavi svakom minutom, sekundom.
Stvarno je željela znati kako je i što radi, ali to se činilo kao ne moguće.
***
A on, na skoro drugom kraju grada je radio ono što najbolje zna. Bježao.
Policijske sirene su jurile za njim, ponovno.
„Brže, brže, stići će nas.“ Govorio je. Glas mu je bio pun panike, nije želio natrag u ćeliju.
„Idem najbrže što mogu, Jason, smiri se, ne mogu nas stići.“ Odgovorio mu je prijatelj kao da nema ni jednu brigu na svijetu. I to je bilo istina, ove sirene ne traže njega. Policija traži Jasona.
Žele Jasona okriviti za bilo što, samo da završi u zatvoru, žele ga iza rešetaka.
„Lako je tebi reći.“ Uzdahnuo je Jason. „Ne traže tebe.“ Dovršio je s podsmijehom u glasu.
„Ako pronađu tebe, pronaći će i mene, što ne?“ Pogledao ga je Max, podignutom obrvom.
„Istina.“ Potvrdio je Jason stavljajući ruku na vrata od auta. „Ostavi me tu!“ Dodao je brzo.
„Što ćeš tu? Mislio sam da idemo kući.“ Rekao je Max zbunjeno.
„Samo me ostavi tu i možeš ići.“ Odbrusio je Jason i izašao iz auta, lupajući vratima za sobom.
Došao je tamo, kao što je i obećao sam sebi, želi ispraviti sve, želi biti u dobrim odnosima s njom, ispričat će joj sve što se desilo i priznat će joj da njihov susret nije bio slučajan.
Zapamtio je prozor od prošli puta, prozor njene sobe. Uspeo se uz njega i ušao, lagano, da je ne probudi. Spavala je kao anđeo, pomislio je. Možda nije savršena za oči ostalih ljudi, ali kada ju on pogleda, ne vidi ništa drugo osim njegove ljepotice.
„Jamie, probudi se.“ Polako je gurajući rukom, budio ju je iz sna.
„Hajde, Jamie, budi se!“ Rekao je malo glasnije, pazeći da ne probudi ostale u kući.
„Š-što? Tko je to?“ Upitala je Jamie pospano.
„Ja sam.“ Nasmijao se. „Jason, a tko drugi?“
Kada je shvatila tko je, polako se pogurnila rukama tako da sjedi na krevetu i protrljala oči.
„Jason?“ Pogledala ga je. „Što radiš ovdje sad?“
Iznenađena je bila, naravno, nije ga očekivala u svojoj sobi, a posebno ne u četiri sata u noći.
„Došao sam te vidjeti.“ Rekao je Jason, sjedajući pored nje.
„Zašto pak sad? Mogao si doći sutra, cijeli dan sam ionako kod kuće.“ Rekla mu je, još uvijek gledajući ga.
„Došao sam sada jer sam želio.“ Odbrusio je Jason, pomalo ljut.
„Smrdiš na seks i cigare.“ Jamie je rekla, mičući se od njega.
„Da, bio sam i klubu.“ Rekao je Jason, osjećajući krivnju.
Bio je tako glup i naivan, poslije jednog dobrog seksa je došao kod nje.
„Aha…“ Jamie je bila pomalo zbunjena. „A sada si tu jer…?“
„Rekao sam ti; želio sam te vidjeti i ispričati se, zadnji put.“ Odgovorio joj je, podižući kažiprst u zrak kao znak.
„Oke, već kada si tu, slušam.“ Rekla je, uspravljajući se.
Jason je bio iznenađen kako ga tako lagano želi poslušati, također njegova želja za isprikom ga je još više iznenađivala.
„Ovako-“ Započeo je, približavajući joj se. „Za mene, ovo naše prijateljstvo ide prebrzo, ti si super cura, i znaš i sama koliko problema imam. Znaš da ako želiš nešto više sa mnom, da možda nikada nećemo moći imati nešto savršeno. Jamie, moj život je katastrofa, znaš iz priča, vjerujem da čuješ svašta, ali-“ Zastao je, ispuštajući zrak. „Pola toga nije istina. Nije istina da bi te ikada iskoristio, svašta lošega sam napravio, ali tebe povrijedio ne bi nikada, i zato…oprosti mi na svemu što sam ti učinio.“
Nije mogla vjerovati što čuje, Jason McCann je taj koji joj se ispričava, vjerovala ona ili ne.
„Jason…J-ja ne znam što da kažem.“ Rekla je gledajući ga. „Moram se i ja tebi ispričati na svemu, nije pošteno da ti održiš govor, a da ja ništa ne kažem.“ Malo se nasmijala.
„Ljudi će te uvijek osuđivati, bio ti dobar ili zao, ali ja nikada neću.“ Nasmijao joj se i pogledao je u oči.
„Znači, opraštaš mi?“ Upitao ju je, zainteresirano.
„Naravno.“ Rekla je.
U tom trenutku, zagrlio ju je najjače što je mogao, ne vjerujući svemu ovome. Osjećali su se kao kojekakva mala djeca nakon neke male svađe, ali nije im bilo žao toga.
YOU ARE READING
The Lonely Track
Fiksi Penggemar*COMPLETED* ❝He says he's afraid of commitment, but he has tattoos covering every inch of his skin.❞ ______ Jason McCann je bio muškarac koji je dobivao sve. Žene su se vrtjele oko njega, zajedno s novcima, ali nikada nije ni pomislio da će upoznati...
