Jamie's P.O.V.
Gledala sam u njega i shvatila što govori. Znao je zašto plačem. Lagano je spustio glavu na moj jastuk i duboko udahnuo, smijući se malo.
„Hej." Rekao je tiho nakon nekog vremena.
Mali osmijeh mu je još uvijek stajao na licu dok me gledao.
„Hej, što radiš tu?" Mičući pogled s njega, obrisala sam već sada suhe suze.
„Došao sam vidjeti kako si." Stavio je svoju ruku na moju. U očima se vidjela tuga dok me gledao.
„U redu sam." Kratko sam odgovorila i maknula se s kreveta.
Povukao me za ruku i bacio na krevet pored njega, poljubio me u čelo, gladeći moju kosu. Znala sam da riječima ne zna pokazati da je uz mene, ali svojim djelima dokazuje puno više. On je osoba za koju ljudi svašta loše govore, no, kada bi upoznali pravog njega, znali bi da su u krivu.
„Znaš što?!" Dignuo je glavu i gledao me sa osmijehom.
„Što?" Već mogu vidjeti da ima spremnu neku svoju ideju.
„Sutra navečer budi spremna, idemo na naš prvi spoj." Smijuljeći se, poljubio me još jednom u čelo.
„Koliko se sjećam, nisam još potvrdila status tvoje djevojke." Zaigrano sam mu rekla, na što je podignuo obrvu.
Naravno, bila sam iznenađena što me to ovako naglo pita, no, i sretna. Kada me je pitao onda želim li biti njegova djevojka, nisam znala odgovor, ali sada sam sigurna da znam.
„Ma vidi ti nju." Osmijeh mu se razvukao licem.
„Stvarno misliš da me možeš zezati?" Približio mi se, dok sam još uvijek ležala na krevetu.
Lagano se spuštao sve dok nismo bili par centimetara udaljeni. Pogled mu je bježao sa mojih očiju na usne i znala sam što smjera. Zatvorila sam oči i čekala da se približi i spoji naše usne, no, to nisam dočekala.
Čula sam kako se glasno smije i otvorila sam oči. Shvatila sam što je napravio, prevario me. Valjao se od smijeha po podu, dok vjerujem da sam ja bila veoma crvena. Nije prestajao, no, to meni nije bilo nimalo smiješno.
„Prestani!" Ljutito sam ga pogledala, na što je podignuo obrvu, prestajući se smijati.
„Što je, ljuta si?!" Zaigrano me pitao.
„Ne, nego si ti bezobrazan." Ponašala sam se kao malo dijete, ali osramotio me.
„I, što ćeš sada?" Osmijeh s lica nije skidao i vidjelo se da želi ispraviti postupke moga oca, on je stvarno nešto predivno.
„Neću ići s tobom van, sutra." Odgovorila sam mu, na što se glasno nasmijao.
Potpuno sam zaboravila gdje se nalazimo i kada sam shvatila, dojurila sam do njega i stavila svoju ruku na njegova usta.
„Shh, moji roditelji su dolje." Rekla sam mu, jače pritišćući ruku.
Smijao se još kratko i polizao moju ruku, što je bio znak da je maknem. Koji dečko ovo radi, grozno.
„Fuj, zašto si to napravio?" Mahala sam rukom, mičući njegovu slinu s nje, što ga je zabavljalo.
„Ma daj, Jamie, nisam toliko odvratan." Uhvatio me s leđa i stavio svoju glavu na moje rame.
On je tako djetinjast. Tko bi rekao da osoba kao on može biti ovakva, da sam očekivala boljeg, ne bi našla.
„Znaš da mi u ovom trenutku ti značiš sve na svijetu? Znaš da ću uvijek biti tu kada ti budem trebao, i da moju ljubav uvijek ćeš imati." Rekao je, i poljubio me u obraz.
„Lj-ljubav?" Gledala sam ga začuđeno, nije li malo prerano da govorimo o ovoj temi?!
Nikada u životu nisam okusila ljubav od muškarca, jedino od moga oca, ali Jason je to rekao kao da je to najmanji problem na svijetu. Ljubav nije nešto što prema svakome osjećaj, i ja nisam spremna da mu kažem da ga volim.
Maknuo se od mene sa tugom u očima. Gledao me kao da nije očekivao da ovako što napravim.
„J-Jason, oprosti, ali sve je ovo malo prerano." Rekla sam mu na što je otvorio oči još više. Izgledao je kao da mu se srce slama na tisuću dijelova i to me boljelo, nije zaslužio ovako što.
Pročistio je grlo i tužno se nasmijao. „Ne brini, razumijem te." Klimnuo je glavom i okrenuo mi leđa.
Za sve sam ja kriva. Zašto sam se ponijela ovako, znam da je bilo prerano, ali možda osjećam isto prema njemu, samo skrivam osjećaje.
Jason's P.O.V.
Okrenuo sam leđa ne želeći više gledati u nju. Kakva sam budala ispao, budala koja je mislila da će djevojka kao ona što je ona pasti za mene. Onog dana kada sam je izgubio, znao sam zašto sam se osjećao onako. Značila mi je kao nitko do sada, ali ne zaslužujem ju.
„Znaš, Jamie, u potpunosti te razumijem. Razumijem te, veoma." Dešavalo se ono što nije smjelo, ljutnja je pobijedila. „Tko bi pao na muškarca kao što sam ja." Približavao sam se prozoru, sa osmijehom na licu. Možda sam imao osmijeh, ali nisam bio sretan. „Tko bi me uopće gledao, ljubio, smijao mi se." Nabrajao sam na prste dok me je gledala u šoku.
„N-ne, Jason, nije to..." Prekinuo sam je.
„ZNAM KAKO JE!" Vrisnuo sam. Znao sam da je rekla da su njeni roditelji dolje, ali to je bila zadnja moja briga u ovom trenutku. „Znam da me ne želiš!" Dodao sam, tiše.
Srce za koje nisam ni znao da imam, slamalo se. Trebao sam biti ljut na sebe, ne na nju. Ja sam taj koji je započeo ovu temu, ja sam taj koji je želio nju za moju djevojku. Ja sam ta budala!
Dotrčala je do mene i primila me u zagrljaj. Do tada nisam ni shvatio da sam plakao. Opet, izaziva toliko emocije iz mog tijela da postaje ne moguće biti pored nje. Izaziva sreću i tugu, to dvoje nikada nisam osjetio, bio sam prazan. Sve dok ona nije došla.
„Oprosti, molim te." Rekla je tiho, dok je rukama polako išla kroz moju kosu.
Nisam znao što da napravim, ne želim je povrijediti opet, no, ako me ne voli, ne želim da ja budem povrijeđen. Bezbroj puta se to desilo, ne mogu ponovno kroz to prolaziti.
„Ja sam ta koja je kriva, nisi ti. Nemoj kriviti sebe, oprosti, budala sam." Govorila je dok me grlila sve jače.
Ona je tako dobra, predobra za mene. Zašto se ispričava meni? Ja sam taj koji je čudovište, no, ona je povrijedila moje osjećaje i znam što ću učiniti.
„Oprosti, Jamie, ali moram ići." Maknuo sam je od sebe, i izašao kroz prozor.
Ostavljajući je samu.
Ahhhhhh! Ništa bolje od malo drame ;)
Nastavak u petak! ♥ :)
#Vote&Comment
YOU ARE READING
The Lonely Track
Fanfiction*COMPLETED* ❝He says he's afraid of commitment, but he has tattoos covering every inch of his skin.❞ ______ Jason McCann je bio muškarac koji je dobivao sve. Žene su se vrtjele oko njega, zajedno s novcima, ali nikada nije ni pomislio da će upoznati...
