Baterija na mome mobitelu kao i u ostalim slučajevima kada mi je potrebna, naravno, bila je ispražnjena. Već pola sata hodam okolo i tražim Hunter, jer su Luci i Nick otišli negdje. Hunter je vjerojatno negdje pijana, „žvali“ se sa nekim nepoznatim likom u WC-u, dok ja tuda hodam sama i tražim je.
Vrata su se širom otvorila i ulazilo je još ljudi. Ovo traje već 4 sata i ljudi neprestano dolaze. Ubrzanim korakom sam došla do vrata i izašla van. Malo svježeg zraka bi mi dobro došlo.
Sjela sam na neku klupu, koji ni ne znam kako se našla u ovom dvorištu i polako pila svoju vodu iz crvene čaše. Ja ne pijem i jednostavno to ne želim, jer kada vidim svoga brata odmah znam i zašto.
„Što tako lijepa cura radi sama?“ Klasičan ulet. Dečko smećkasto plave kose i plavih očiju sjeo je, dok nije micao pogled s mene.
„Misliš li stvarno da ću ti odgovoriti nakon ovoga klasičnog, zastarjelog uleta?“ Nasmijala sam se i pogledala ga. Bio je lijep, koliko sam mogla vidjeti.
Hunter, žao mi je, ali morati ćeš još malo čekati.
„Razmišljaš li ponekad, tko je prvi smislio taj ulet?“
„Ne, jer nemam razloga razbijati glavu zbog takvih gluposti.“ Odgovorila sam na što se on nasmijao.
„Jamie, drago mi je.“ Pogledala sam u njega i pružila ruku.
„Ryan, meni još draže.“ Uhvatio je moju ruku i namignuo mi. „Sad stvarno, što radiš ovdje sama?“
„Prijateljica mi je vjerojatno negdje u jednoj od mnogih soba ovdje, ne sama, a meni se neda nju tražiti pa sam tu.“ Nasmijao se, i popio do kraja svoje piće, bacajući čašu na pod.
„Sada nisi sama.“ Ponovno mi je namignuo i ustao se. „Hoćeš prošetati malo, tu ne možemo pričati, glazba je glasna.“ Pružio mi je svoju ruku, koju sam uhvatila i podignula se sa hladne klupe.
Izašli smo iz dvorišta i krenuli hodati niz cestu. Bio je za koji centimetar veći od mene, ali mnogo jači, naravno. Hodali smo u tišini, par minuta i onda je Ryan započeo razgovor.
„Koliko imaš godina?“ Upitao me i prebacio pogled, sa ceste, na mene.
„18, ti?“
„Izgledaš puno mlađe, dao bi ti 15.“ Nasmijao se i onda nastavio. „Ja imam 24.“
„Meni 15? Ovo prvi put čujem, inače mi kažu da izgledam prestaro za svoje godine, ali ti, ti izgledaš kao da si tek ušao u pubertet.“ Našalila sam se i on se „opalio“ smijati, pa sam i ja za njim.
„Da si muško, sada bi dobila šakom u glavu jer se šališ zbog mojeg izgleda.“ Rekao je i pogledao me ozbiljno.
„Hvala Bogu, pa nisam.“ Nasmijala sam se. „I čime se baviš, Ryan?“
„Uhh…ja imam svoj bend, tamo sviram…bubnjeve.“ Rekao je nervozno. Možda se sramio toga što radi.
„Pa to je super! Kako ti se zove bend?“ Radosno sam ga pitala.
„Blue Dragons.“ Odgovorio je dok je pogled držao na cesti.
„Super ime! A koliko vas svira?“ Možda sam malo bila dosadna sa svojim pitanjima, ali ne znam o čemu drugom da pričam s njim, inače kada upoznam nove osobe samo bez veze ispitujem, toliko da pričamo o nečemu.
„Četvero, moji prijatelji Matt i Andrew sviraju gitare, Luke pjeva, a ja sam bubnjar.“
„Pa to je lijepo. Svaka čast!“ Rekla sam sa osmijehom na licu.
„Da, lijepo je.“ Nakon toga smo nastavili hodati, u tišini. Ryan je bio privlačan, jako privlačan, i bio je simpatičan.
„Nikad te nisam pitala, kako se prezivaš?“ Možda je to osobno pitanje, ili tako nešto, ali nadam se da mu ne smeta.
„Butler, Ryan Butler.“ Odgovorio je sa osmijehom. „A ti?“
„State, Jamie State.“ Rekla sam oponašajući njega.
„Jamie State?“ Upitao me dok me je gledao čudnim pogledom.
„Da, State.“ Nasmijala sam se zbog njegove reakcije. „Zašto si toliko začuđen?“
„Ne znam kako da te ovo pitam, ali…“ Prošao je rukom kroz kosu, stao i pogledao me širom otvorenih očiju. „Imali kakve mogućnosti da možda znaš tko je Jason McCann?“
„Naravno da znam, pa svi znaju ovdje. Jason McCann je kriminalac, četvrti puta pobjegao iz zatvora, bla, bla, bla.“ Odgovorila sam mu, praveći se glupa. Ako Ryan zna Jasona, onda stvarno nemam sreće.
„Ne, ne, ne to! Jesi li ga možda upoznala prije nego što si čula za njega preko novinara?“ Upitao me malo glasnije.
„Noup…žao mi je, zašto me ispituješ sve ovo?“ Rekla sam dok sam imali mali osmijeh na licu.
Ovo je zabavno.
„Jer…Jason McCann drži oko na jednoj Jamie State već par mjeseci.“ Rekao je.
Ne! Ne! Ne! Ovo je nemoguće. Ovo su gluposti. Ne! Zašto bih uopće vjerovala ovome dečku? Pa tek sam ga upoznala, možda laže, ne možda, vjerojatno laže!
„A kako ti to sve znaš?“ Upitala sam ga, pomalo uplašena.
„Mislim, ne prati je on, to je nemoguće jer je on u zatvoru, dobro sada ne, ali prate je njegovi ljudi, mislim ljudi, ostali, ne ja.“ Nakon ovoga gledala sam ga upitnim pogledom. Ne razumijem…..
Isuse Bože!
„Ček, ti nemaš bend, je li tako?“ Upitala sam ga, sada shvaćajući sve. „I-i, ti poznaješ Jason, zar ne?“ Klimnuo je glavom.
„Al-i, kako?“ Upitala sam ga, još jednom ne vjerujući u sve ovo.
„Ja sam u Jasonovoj bandi, i Jason je moj najbolji pri-…“
Nije stigao završiti rečenicu zbog auta koji je upravo stao pred nas. Pogledala sam u Ryana i odmah razumjela o čemu se radi.
On je spustio prozor od auta, maknuo naočale sa očiju i pogledao me sa podrugljivim osmijehom na licu.
„Ljepotice, stvarno bi se trebali prestati susretati na ovakav način.“
YOU ARE READING
The Lonely Track
Fanfiction*COMPLETED* ❝He says he's afraid of commitment, but he has tattoos covering every inch of his skin.❞ ______ Jason McCann je bio muškarac koji je dobivao sve. Žene su se vrtjele oko njega, zajedno s novcima, ali nikada nije ni pomislio da će upoznati...
