„Š-što se desilo tamo?" Hunter je pitala Jamie.
Bila je u šoku, Jamie nije znala što da napravi s njom no, znala je da će joj jedan zagrljaj biti dobar.
„Ništa. Probaj ne misliti o tome." Uvjeravala je Jamie, samo nije bila sigurna koga, sebe ili nju.
„A-ali, jesi li vidjela kako je o-on ubio njega tamo?!" Hunter se sve više tresla. Jamie je znala kako joj je, ona je kroz to sve već prošla.
„Sve će biti u redu." Zagrlila ju je jače.
Na pameti joj je bilo samo to kako se ponijela prema Jasona. Je li bilo pravedno suditi ga tako? Pokušala se sabrati i željela je znati kako je on, što je napravio sa tijelom no, znala je da za to nema puno vremena. Policija i ovako traži Jasona, a sada, sada imaju i zašto. Bilo je glupo od njega napraviti ovako nešto. Ubiti čovjeka na školskom parkiralištu, za to je trebala hrabrost.
„J-Jamie, eno g-ga!" Hunter je rekla na što ju je Jamie čudno pogledala. Koga?
Podignula je pogled i ugledala njega, u svojim tamnim hlačama sa svojom crnom majicom, hodao je prema njima.
Jason's P.O.V.
„Što radiš ovdje?" Gledao sam u njene oči, bile su tako grube, nije me više gledala sa onim predivnim sjajem, sada sve što vidim je samo mržnja u njima. Mržnja prema meni.
„Došao sam vidjeti kako se držiš." Odgovorio sam kada sam došao bliže njima.
Podignula se sa klupe, ostavljajući uplašenu Hunter samu.
„Super sam, sada možeš ići." Tvrdoglavo je rekla.
Nakon što sam odnesao Ashtonovo tijelo na mjesto gdje sam siguran da ga nitko neće naći i javio Ryanu sve, želio sam vidjeti moju ljepoticu. Ušla je u moju glavu i ne želi izaći.
„Gledaj, Jamie, ne igraju mi se tvoje igrice." Ljutila me je. „Došao sam razgovarati s tobom, ako ne želiš sada, možemo navečer." Želim znati kako se sve ovo desilo između nas, sve je bilo super, ona je bila nasmijana, dobra, uz mene, a sada imam osjećaj kao da ako joj priđem sve što od nje mogu dobiti je masnica ispod oka.
„Ali stvar je u tome da ja ne želim razgovarati s tobom, nisi zaslužio to." Znam da je bila ljuta, ali imam i ja razloga da budem bezobrazan prema njoj no, još uvijek stojim tu pred njom i brinem se, jer je ona jedino što imam.
„Kako ne razumiješ, Jamie, ja želim ispraviti odnose među nama. Želim te ponovno poljubiti kada god želim, želim da budeš uz mene, da budeš sa mnom." Pogledao sam ju i vidio kako se jedva drži, a da ne zaplače. „Što nam se desilo?" Tiho sam pitao.
Od kada je otišla, sve se promijenilo, moja ljubomora je previše za izdržati. Kada nije sa mnom o svemu što se brinem je kako je ona, s kim je, zašto me ne želi nazvati. Prvih par dana, bio sam ljut na nju, istina je no, onda sam shvatio kako sam se bezobrazno ponio i sada sve što želim je da ona bude uz mene.
„Jasone, kako ne shvaćaš?" Rekla je, podižući glas. „Pa ti si ubio čovjeka. Ubio si Ashtona!" Govorila je kao da govori malom djetetu, kao da nisam svjestan njenih riječi, ali ja sam znao dobro što se desilo tada.
„Misliš da ne znam? Ponašaš se kao da prvi put čuješ da sam nekoga ubio." Namignuo sam, pomalo igrajući se s njom.
Ljepotice, upravo si otišla na moju nemarnu stranu.
Jamie's P.O.V.
Željela sam ga osvijestiti, pokazati mu da ovo nije igra, jer ljudi kada saznaju policija će biti upletena, a jedini mogući krivac za ovo je Jason.
Pogledala sam ga, plašeći se malo kada je izgovorio one riječi. Kao da prvi put čuješ da sam nekoga ubio. Znam da je ubijao i da ubija, ali zar nije shvatio da nakon onog svega s njegovim ocem, da ne želim njega više gledati kako to radi.
„Jasone, kako ne razumiješ, policija će biti upletena u sve ovo." Rekla sam mu i pogledala u Hunter. Sjedila je na klupi iza mene i izgledala je kao da nas ne može ćuti. Još uvijek je bila u šoku.
„Ali, ljepotice, koga briga za policiju ako imam tebe na mojoj strani." Približio se, hvatajući me za obje ruke. Gledao me svojim predivnim smeđim očima, nisu bile tamne kao kada je ljut, ili kao prije, prazne. Bile su puno sreće i sjaja, činilo se kao da ga je nešto ispunjavalo, kao da je bio sretan što ima nešto u životu što prije nije imao.
„Što se desi ako me ne bude bilo pored tebe?" Bila sam spremna ako treba maknuti se od njega, zauvijek. Ne zbog sebe, već zbog njega, on je taj što radi sve ovo, on je kriv ako ikada odem, ako ga ikada ostavim.
Pogledao me kao da sam rekla najčudniju stvar na svijetu i onda zagrlio. Samo tako, svoje dvije ruke stavio je oko mene u čvrst zagrljaj, naravno, leptirići u mojem stomaku toga trena su proradili kao nikada prije.
„A-ali, ja ne želim da ti odeš od mene." Rekao je kao da maleno dijete govori svojoj majci.
Znam da mu treba netko u životu tko će mu reći što je dobro, a što ne. Znam, da nije imao majku i oca koji su se trebali brinuti o njemu. On je još uvijek dijete, on ima srce, ali ne želi da svi to vide. I u trenutcima kao što su ovi, shvaćam da ako odem od njega, možda baš tada postupam kako treba.
YOU ARE READING
The Lonely Track
Fiksi Penggemar*COMPLETED* ❝He says he's afraid of commitment, but he has tattoos covering every inch of his skin.❞ ______ Jason McCann je bio muškarac koji je dobivao sve. Žene su se vrtjele oko njega, zajedno s novcima, ali nikada nije ni pomislio da će upoznati...
