The Lonely Track

Chapter 21.

„Maybe it won't work out. But maybe seeing if it does will be the best adventure ever."

 

„Jamie, ljubavi!" Tata je rekao, držeći me čvrsto uz sebe.

Nakon što sam noć provela kod Jasona, vratio me kući i obećao da ćemo se vidjeti sutra. Još uvijek mu nisam odgovorila želim li biti s njim, ili ne jer, ni sama ne znam. Nakon svega što se desilo on se čini samo kao još jedan problem u mom životu.

Dižući glavu prema gore, pogledala sam u očeve oči i vidjela suze. Plače. Još jedan muškarac kojeg vidim prvi put da plače. Nije mi ga bilo žao u tom trenutku. On je taj koji je većim dijelom kriv za sve što mi se desilo i očekujem istinu.

„Hej, tata." Nasmijala sam se, još uvijek gledajući ga.

„Pa gdje si bila, kako si?" Pitao me sa malim osmijehom na licu.

Sada je vrijeme da nakon svega saznam istinu.

„Mislim da ti znaš bolje nego ja." Ruke sam stavila na prsa, gledajući ga.

Bio je iznenađen, kao i moja majka. Možda nije shvatio o čemu pričam, no nakon par sekundi sve mu se složilo i sjeo je na bijelu stolicu u kuhinji.

„Bilo bi najbolje da sjedneš." Uhvatio me za ruku, i lagano spustio na stolicu do njega.

Gledao je u mene i nije znao kako započeti. No, što ako se njegova i Jasonova priča ne budu poklopile, što ako mi Jason laže cijelo vrijeme? Oca ipak poznajem duže nego njega.

„No, počni!" Rekla sam, već pomalo ljuto.

Izlazeći iz sobe, mama je rekla da će nas ostaviti same. Pogledao me još par puta i onda započeo.

„Sjećaš li se, kada si bila mala i kada sam ti obećao da će zauvijek sve biti u redu?" Pogledao me, s nadom u očima.

„Tata, kamo si krenuo? Rekao si da se idemo igrati van." Malena djevojčica plave kose vukla je oca za rukav.

Otac je znao što se dešava i znao je da je ona premala da shvati neke stvari. On nije zaslužio imati ovakvo prekrasno dijete, nije zaslužio ovakvog anđela.

„Jamie, ne možemo sada. Tata mora ići." Odgovorio joj je, spuštajući se na koljena.

„A-ali, ja se želim igrati." Uvijek je bila tvrdoglava, i na to je bio ponosan, jer je znao da će biti uspješna ako tako nastavi.

„Ne sada." Rekao joj je kratko, primajući je za njene malene rukice.

Suza se spustila njenim obrazom, i on ju je obrisao, svojom velikom rukom.

„Obećavam ti da kada se tata vrati, sve će biti u redu, zauvijek, i nakon toga ćemo se svaki dan igrati." Očima joj je prošla sretna iskrica i samo je klimnula glavom.

Ustao se, prošao rukom kroz njenu kosu i izašao kroz vrata, ostavljajući je u suzama.

U tom trenutku, sve mi je bilo jasno. Imao je razloga taj dan da nas ostavi same, da ode, ali i nakon svega on se vratio i kao što je obećao, sve je bilo u redu. Sve dok nisam upoznala Jasona. Ali, nikada neću požaliti dan kada sam upoznala Jasona.

„Kada sam otišao taj dan, otišao sam jer me McCann tražio. Znam da poznaš Jasona, ali nije on taj koji je opasan. Njegov otac je čudovište od čovjeka, barem bio. A ja sam bio budala kada sam i pomislio sklapati ugovor s njim. No, Jamie, žao mi je, ali sve što sam napravio je zbog vas. Sve sam to radio jer mi je obitelj najvažnija u životu i nadam se da ćeš mi jednom moći oprostiti sve što se desilo."

Gledala sam ga u čudu. Nisam mogla vjerovati. Znao je da Jason ima prste u svemu ovome, ali je i dalje dopustio da se družim s njim.

„Z-znači, ti si znao da sam oteta?!" Pogled mu je bježao po sobi, i znala sam istinu.

Podignula sam se sa stolice i krenula prema izlazu.

„Nadam se da ćeš jednom shvatiti moje namjere, Jamie!" Čula sam njegov glas i zalupila vratima.

Ne mogu vjerovati. Patila sam cijelo vrijeme zbog njega i kada želim da sve ispravi, ovakve se stvari dese. Zašto baš moj otac mora biti ovakav? Zašto sam ja ta koja mora doživjeti ovakvo što?

Popela sam se uz stepenice, zaključala vrata svoje sobe i ispustila suze koje sam držala. Možda kada bi imala brata koga je briga kako mu je sestra, ili koji je barem nekada kod kuće, možda onda bi moj život bio lakši.

Željela sam ispraviti stvari s njim, stvarno jesam, ali nakon ovog svega, ne želim mu više vjerovati.

Dvije ruke omotale su se oko moga struka i osjetila sam kako se krevet spušta. Znala sam tko je. Znala sam da je on jedina osoba koja će biti uz mene kada mi najviše treba, i on, on mi je značio najviše na svijetu. Spuštajući svoje tijelo na moje i svoju glavu kod moga vrata, osjetila sam vruće poljupce kako se polako penju do mojih usana. Iskre među nama su bile prejake da bi itko mogao promijeniti to.

Došao mi je još bliže i nakon par trenutaka njegove predivne oči su gledale ravno u moje. Okrenuo nas je i ja sam ležala na njemu, dok mi je lagano gladio kosu. On je taj koji mi je potreban, on je taj za kojeg znam da će biti uz mene kada ga trebam. On je taj kojeg želim.

„Ljepotice, suze prolivene zbog sebe su znak slabosti, ali suze prolivene zbog drugoga su znak snage."

Evo ga! Nastavak je kratak jer sam baš tu htjela prekinuti :)

Žao mi je zbog onog što sam objavila u subotu navečer, takvo što se više neće desiti, haha :)

I hvala vam na 8000+ čitanja!!! :)