Chapter 10.

1.5K 81 0
                                        

*flashback*

Njegove usne na njenima, u ritmu su se pomicale, poljubac za poljubcem, dodir za dodirom.
Osjećala se kao u raju, to je ono što je trebala, njega, ali nije si željela to dopustiti, nije željela biti samo igrica za njega, željela je više.

„Ne, Jason, stani!“ Rekla je prekidajući poljubac.

„Što? Ja nisam ono što želiš?“ Upitao ju je sa zaigranim smiješkom na licu.

„Ja ne želim biti tvoja igrica.“ Krenula je dalje od njega, daleko.

„Jamie, zapamti, ti moja igrica nikada nećeš biti.“ Obećao joj je, mislila je da govori istinu, vjerovala mu je.

„Hajde, Jamie, kreni!“ Čula je Ashtona u daljini.

Jason ili Ashton?

Odabrala je pravoga. Ashtona

***

Dvoje ljudi su uvijek povezani sa djelima i riječima, nekada te osobe nisu suđene jedno drugome, ali opet, tu je ta sila koja ih privlači i želi da budu zajedno, da prkose svima, da pokažu da mogu biti zajedno, nekada je tako, a nekada nemaju snage za borbu.

Djevojke oko njega, piće u ruci, Jasonu je svaka noć bila takva od onoga dana kada je otišla od njega. Bilo mu je smiješno jer sve ide brzo, prebrzo, počela mu se sviđati kao ni jedna do sada, želio je podijeliti sve sa njom, ali znao je da se ne želi vezati, nikada nije bio tip osobe za dugačke veze, nije želio biti takav.

„A što misliš da odemo gore u sobu?“ Upitala ga je privlačna plavuša, bila je veoma privlačna, kao i ostale djevojke u tom klubu, no ona nije ta koju on želi.

„A zašto da ne.“ Odgovorio joj je i podignuo se sa bijele sofe, uhvatila ga je za ruku i krenuli su.

Klub je bio pun ljudi, pijanih, trijeznih, neki su plakali, drugi se smijali, uvijek je sve bilo isto.
Par puta je tražio nju, no nikada nije naišao na nju, na njene oči koje je mogao prepoznati gdje god bio.

Deset dana je nije vidio, oči su mu bile prazne, nije se smijao, falila mu je previše.

„Zašto tako zamišljeno izgledaš, igrajmo se malo.“ Nije ni shvatio da je već bio u sobi, djevojka je već bila u donjem vešu, na krevetu.

Pronašao se sa malim zaigranim osmijehom na licu i skidao se. Bio je spreman zaboraviti na nju tu večer.

„Pa krenimo, ljepotice.“ Namignuo joj je i skočio pored nje.

Prošlo je dosta otkako nije imao seks, i falilo mu je to, taj osjećaj kada zaboravi na sve i prepusti se nekoj djevojci kojoj ujutro ni ime ne zna, volio je taj osjećaj.

Njihova tijela su bila znojna, uživao je u osjećaju gdje je on dominirao. Volio je voditi glavnu riječ, volio je biti glavni, osjećao se jače i samopouzdanje mu je bilo veće, raslo je svakim trenutkom.

Jedna večer i onda ide k njoj, ponovno.

***

„Duše, je li sve u redu?“ Majka je upitala Jamie, zabrinutog pogleda.

„Da, mama, sve je u redu.“ Rekla je i nasmijala se.

Dugo se već nije nasmijala onako iz srca, nije željela, nije mogla.

Shvaćala je da joj on fali, nisu se znali dugo, ali kada ti netko priraste srcu, ne možeš bez njega. Svi znamo taj osjećaj, svi želimo imati tu jednu osobu uz koju se osjećamo sigurno.
Jamie je vjerovala da je ona pronašla to u Jasonu.

„Želiš li pojesti nešto?“ Stavila joj je majka ruku na rame i pogledala ju.

Brinula se, ona nije bila ni svjesna o kome Jamie misli, Jason McCann, svi su znali za njega.

On je bio muškarac, njegova budućnost je bila isplanirana, u zatvoru.

Željeli su ga svi u zatvoru, on je bio nevolja, baš kao i njegov otac, i djed.
McCanovi su bili poznati po njihovom poslu, tipični kriminalci.

„Može.“ Rekla je Jamie i nasmijala se.

Ovih dana posebno luta sa mislima, željela je znati kako je on i što radi, željela je znati smije li se i misli li on o njoj koliko ona o njemu, ali po kretanju njihovog poznavanja, činilo joj se kao nemoguća misija takvo što.

„Danas sam bila kod Hunter.“ Jamie je dodala, započevši razgovor.

„Stvarno? Hunter se čini kao dobra djevojka.“ Rekla joj je majka sa osmijehom.

„I je, stvarno je, dogovorile smo se za vikend da prespava kod mene, vi opet idete negdje, pa da ne budem sama.“

„Naravno, dušo, i oprosti, znaš da tata želi da i mi imamo malo vremena za sebe.“ Okrenula se prema njoj majka i pogledala ju je.

Sebična majka, misli samo o sebi…pomislila je Jamie. Istina je, njenu majku nije bilo briga što njen brat nema budućnost ili oko koga se druži Jamie, njena majka je željela svoj život napraviti savršenim.

Rano je rodila Jamie-nog brata i za to se mrzila, ali njega voli jer joj je prvo dijete, Jamie je bila svjesna svega.

Tako mlada, a tako upropaštena.

The Lonely TrackWhere stories live. Discover now