Chapter 28.

1K 75 7
                                    

Pozdravili su se i onda, kao što su znali prije, Jason je izašao kroz maleni prozor u njenoj sobi. Srca su im bila ispunjena radosti i napokon oboje su bili sretni, napokon su okusili sreću koju su toliko dugo čekali.

Malo je reći da su ispričali sve o čemu su mislili u ovih mjesec dana, bilo je tu misli i od par godina, do onda kada se još nisu ni poznavali. Pričali su o obiteljima, problemima, starim ljubavima, budućnosti, osjećali su se kao da mogu pričati o svemu jedno s drugim. To je bio osjećaj koji su i trebali osjećati, osjećali su ljubav jedno prema drugom. No, Jamie još nije bila spremna izustiti te dvije riječi; 'volim te' jer, ona nikada prije nije osjećala toliko snažan osjećaj kao što osjeća prema njemu.

„Vidjeti ćemo se večeras, obećavam." Tiho joj je šapnuo, lagano je ljubeći u usne.

„U redu." Kratko mu je odgovorila, ne želeći ga zadržavati.

Bila je više nego sretna što napokon može provesti vrijeme s njim no, znala je o čemu će večeras biti riječ; što dalje sa ovom vezom. Ta tema za nju je bila zbunjujuća, upustiti se u vezu sa najvećim kriminalcem u gradu nije nešto što bi mogla napraviti bez razmišljanja no, do večeras će donesti svoju odluku.

Primio ju je u zagrljaj, lagano stišćući njenu stražnjicu. Bio je više nego perverzan sinoć. Na njegov neočekivan pokret, Jamie je malo poskočila što je Jasona nasmijalo. Mogao je već zamisliti koliko je njeno lice sada crveno bilo. Volio je efekt koji je imao na nju. Uživao je u njenoj nevinosti.

Polako mičući se jedno od drugoga, dao joj je zadnji poljubac, krećući prema svom autu. Gledala ga je dok je ulazio i kada joj je mahnuo zadnji puta, znala je da je vrijeme da krene sa svojim danom, bez njega.

Sa osmijehom na licu, krenula je prema kuhinji. Još jedan dan u školi u kojoj tračevi o Jasonu i njoj, čini se, su jedina tema. Nije joj se dalo slušati ljubomorne djevojke kako je nazivaju pogrdnim imenima, ili kako joj dečki govore da je laka djevojka koja im treba dati, kada već daje svima. Znala je da možda ako bi pričala sa Jasonom o tome osjećala bi se bolje no, bila je svjesna da bi s tim samo potakla lavinu Jasonove ljutnje i možda pola njene škole bi nestalo, zbog nje.

„Dobro jutro, malena seko." Okrenula je glavu i vidjela Kevina kako bezbrižno ulazi u kuhinji. Pitala se, što radi on budan ovako rano?!

U zadnje vrijeme, odnos sa njenim roditeljima se poboljšao no, sa njenim bratom je postao noćna mora. Kada dođe kući sa svojim ludih tuluma, jedina stvar koju radi je svađa se sa Jamie ili spava. Kada su ga probali istjerati iz kuće na ulicu, protivio se i rekao da zauzima samo jednu sobu u kući i da nikada nije, pa zato ne želi ići.

„Dobro jutro." Osmijeh koji je nosila na licu od kada je Jason otišao, nestao je.

„Pa...čujem da ste Jason i ti ponovno skupa." Nasmijao se kao da je rekao nekakvu šalu i pogledao u Jamie.

„N-Ne, krivo si čuo." Plašljivo mu je odgovorila. Vrtjelo joj se po glavi; kako je saznao za to? Nadala se da sinoć nisu toliko glasno pričali i da je ovo samo još jedna od njegovih šala.

„Mislim da sam dobro čuo jučer kada si stenjala s njim u krevetu." Došao joj je bliže i šapnuo na uho, na što se Jamie uplašila, ne vjerujući u njegove riječi.

Kako je saznao? Imali su samo mali intimni trenutak, i bila je sigurna da njen glas nije orio cijelom kućom. Bojala se njegove reakcije i što će njeni roditelji reći ako saznaju, ona je njihova nevina djevojčica.

„Molim te, prestani pričati gluposti!" Glasnije mu je odgovorila sa pouzdanjem u glasu. Nakon svega, još uvijek se mogla suprotstaviti čovjeku kao prije.

„Kako god. No, ne brini se, tvoje tajne idu sa mnom u grob." Namignuo joj je, prstom radeći ključ na usnama i bacajući ga iza sebe. Kada su bili mlađi, svaki put bi to napravio kada bi mu Jamie pričala o novom dečku kojeg je upoznala.

Uspomene su se počele vračati i izašla je iz kuhinje ostavljajući zbunjenog Kevina iza sebe. Falilo joj je njen star brat, više nego išta drugo.

Jason's P.O.V.

Vraćajući film od prošle noći, osmijeh mi se pojavio na licu na pomisao Jamie i mene. Napokon je sve po starom.

„Iza moga ormarića je pronašao žvakaću i nalijepio ju je prijatelju nasred čela pred cijelom školom." Jamie osmijeh je zborio kroz cijelu sobu. „I...I...o-on...onda...j-je...još...i pljunuo na njega." Prasnula je u smijeh i Jason nije mogao biti više nego sretan. Napokon čuje smijeh od svoje ljepotice.

„I što se onda desilo?" Pitao ju je, praveći se zainteresiran za priču. Nije bio previše u priči, pričala mu je o dvojici prijatelja iz njene škole i kako su imali svađu pred njenim ormarićem, pa je zbog njih zakasnila na nastavu. Sve što je želio je čuti njen osmijeh dok mu priča priče.

„Ništa." Kao iz vedra neba mu je odgovorila, već sada smirena od smijanja.

„Kako misliš ništa?" Upitao ju je zbunjeno.

„Pa...tako." Odgovorila je sa osmijehom na licu. „Ali tu će se desiti nešto." Namignula mu je i prvi put od kada se poznaju, ona je njega poljubila.

Povukla ga je za kosu i privukla sebi, Jason je bio u šoku jer nikada prije nije to napravila no, večeras se činila posebno zaigrana. Nakon par sekundi, poljubio je i on nju i tako su ponajviše proveli noć.

Kada me je uhvatila za ruku i rekla mi da ostanem, iz prva sam želio pobjeći i nikada se više ne vratiti jer sada zna što sam učinio no, nakon što sam razmislio o svemu, znao sam da mi je to možda bila zadnja šansa i da je moram iskoristiti.

Parkirao sam auto ispred kuće i izašao van. Pomalo zbunjenog izraza lica sam krenuo prema ulaznim vratima. Osim moga auta, u dvorištu je bio parkiran crni auto, što nisam razumio. Dečki još nisu trebali doći, još uvijek su imali posla.

Ušao sam u kuću i vidio dva čovjeka kako sjede. Izgledali su kao da su imali dubok razgovor, u mojoj kući. Nisam očekivao vidjeti dva stranca, ne tako dobro raspoložena kako razgovaraju kao da imaju dopuštenju da budu tu. Znao sam da sam trebao zaključati vrata na odlasku.

„Što vi radite ovdje?" Upitao sam ljuto.

Sjedi muškarac i muškarac sa smeđom kosom su me pogledali. Osmijesi su se raširili njihovim ustima, na što sam se još više zbunio.

„Drago nam je da te napokon upoznajemo. Jason, zar ne?" Upitao me stariji muškarac na što sam klimnuo glavom.

"Mi smo iz policije. Istražujemo nestanak Ashtona McCanna."

Nadam se da je nastavak dobar, jer sam ga sada završila, a pola četiri je i prehlađena sam i žao mi je ako je loš. haha. :)

The Lonely TrackWhere stories live. Discover now