The Lonely Track

Chapter 30.

U ovom gradu, sudbina je krojila neočekivane priče. Plavokosa djevojka je jurila prema policijskoj postaji po svoju jedinu ljubav, nije znala kako će ga spasiti i o čemu je točno riječ, samo je znala da treba biti uz njega.

Prišla je pultu gdje je starija gospođa naboranim prstima pritiskala slova, stare tipkovnice.

„Oprostite..." Tiho je izgovorila. Žena je podignula pogled i u njenim očima se mogla vidjeti začuđenost. Što je ova djevojka radila ovdje.

Bilo je i više nego dovoljno da samo pogleda u njeno predivne oči i da shvati tko je ona.

„Što tražiš ovdje, malena?" Izgovorila je, još uvijek ne dolazeći sebi.

„T-Tražim Jasona McCanna." Bila je pomalo zbunjena i uplašena. Pitala se zašto je ova žena tako gleda, bilo je očito da nešto zna.

„Ne možeš ga vidjeti!" Odgovorila joj je smeđokosa žena brzinom koja je Jamie još više zbunila.

„Zašto?" U Jamie je rasla samopouzdanost, ova žena je bila kao sat koji je otkucao i Jamie je bila spremna da pukne.

„Upozoravam te, on je opasan, ne petljaj se s njim!" Cijeli dan je ovo čekala.

„Što Vi znate?! Nikada ga niste ni upoznali, možda čak ni vidjeli, samo čekate da nešto loše napravi da ga možete osuđivati! Kako bi bilo Vama da Vas netko osuđuje po svakom koraku koji napravite, i tko se Vi uopće da meni pametujete?! Samo mi recite gdje je on i mogu li ga vidjeti!" Svi su ga osuđivali, i znala je da ga mora obraniti, to je zadnja stvar koju zaslužuje od nje.

Žena je klimnula glavom, ne usudivši se odgovarati, nije imala hrabrosti. „Odite kroz ona vrata, i tražite inspektora Carolsa, on je glavni u McCannovom slušaju." Tiho joj je odgovorila.

Djevojka se zahvalila i otišla do velikih drvenih vrata, spremna da žrtvuje sve, samo da je Jason vani.

Jason je polako lupkao nogom u pod, nije imao snage. Želio je biti vani, želio je vidjeti ponovno sunce na nebu ili kišu, činila mu se kao da je vječnost prošla od kada je u zatvoru no, prošlo je manje od pet sati. Jedini poziv koji je imao potrošio je na njegovu ljepoticu, da joj čuje glas, da bude siguran da je ona u redu, jer ako ona nije, nije ni on.

Vjerovao joj je kada je rekla da će doći, i znao je da nije lagala, samo je čekao trenutak kada će vidjeti nju kako prolazi kroz vrata. Bio je na ispitivanju već tri puta, ni jednom mu nisu vjerovali, rekli su mu da su spremni vratiti mu za sve što je on učinio drugima. To mu se činila kao poštena nagodba no, nije vrijeme još za nju.

„McCann, ovo radimo zadnji put danas, priznaj što si napravio i kazna će ti biti manja." Carols je bio na izmaku snaga, znao je da mu ne može ništa jer nisu imali dokaze, nisu imali Ashtona, jedina stvar koju su znali jest da je otet.

Jason im je bio jedini izlaz da završe ovaj slučaj.

„Po zadnji put ponavljam, nemam veze sa nestankom Ashtona McCanna!" Jason je bio miran, prošao je kroz ovakve situacije i bio je svjestan da mu je jedina pomoć njegovo ponašanje no, živci su mu bili na izmaku.

„Obećavam ti, nećeš izaći nevin odavde!" Odgovorio mu je zgodni muškarac u odijelu, izlazeći van iz sobe.

„Mislim da sam vam i ovaj put izmakao, naivčine!" Promumljao je Jason sebi u bradu.

Pitanje koje mu se od tada vrtjelo po glavi je; gdje je njegova ljepotica?! Obećala mu je da će doći, i znao je da će održati svoje obećanje no, polako je gubio nadu.

Tko bi htio muškarca kao što je on nakon svega.

„Oprostite,jeste li vi inspektor Carols?" Napokon, nakon toliko hodanja naišla je na prvu osobu. Nije joj bilo čudno jer nema puno ljudi u postaji u ovo doba, ali treba hitno pronaći Jasona.

Muškarac se okrenuo, podignuvši obrvu. Pitao se; što djevojka kao što je ona radi ovdje u ovo doba?! Ljudi su se danas mnogo pitali to.

„Da, taj sam." Odgovorio joj je, skidajući naočale sa svoga naboranog lica. „Kako Vam mogu pomoći?"

„Ja sam Jamie State, došla sam u vezi Jasona McCanna!" Odgovorila mu je, spremna da izvuče što više informacija u vezi njega.

„Drago mi je, Jamie, ali molio bih Vas da sjednete." Pokazao je prstom na stolicu u kutu sobe. „Imamo o puno toga razgovarati!" Rekao je tiše.

Tako mlada i lijepa djevojka je zapela sa osobom kao što je Jason. To mu je dalo povoda za razmišljanje. Je li Jason stvarno osoba kakvom se predstavlja?

„Dečko, izađi!" Jason je podignuo glavu i vidio muškarca u plavoj odori kako mu se obraća.

Ustao se sa hladne betonske klupe i stao pred vrata ćelije. „Što je?" Upitao je hladno.

„Netko te došao posjetiti, zgodna je." Mignuo mu je, dok mu je maleni osmijeh igrao na licu.

Jason ga je u čudu pogledao, ne vjerujući u što priča. Tko bi došao sada? Nije li valjda ipak njegova malena ljepotica ga odlučila posjetiti? Nasmijao se na pomisao i stao pred vrata kada ih je čuvar otvorio, napokon je mogao vidjeti svoju ljepoticu.

„Izgleda da nećeš tu još dugo ostati, izgledala je sretno." Šapnuo mu je muškarac na uho, na što je Jason klimnuo glavom. „No, nije bila sama." Dodao je.

Još su polako hodali hladnim prostorijama dok se nisu zaustavili pred velikim vratima. Jason se polako tresao, bio je uplašen. Tko zna što je njegova ljepotica sada mislila o njemu. Nije mogao ni zamisliti što će se desiti kada uđe u tu sobu.

Ušli su polako, a Jason se nasmijao kada ju je vidio. Sjedila je na stolici u kutu, gledajući u svoje prste. Čuvar ga je pustio i prišao joj je. Lagano se spustio na njenu razinu no, ona ga nije primjećivala. Prstima je prošao kroz njenu kosu i nasmijao se. Podignula je glavu i pogledala ga u njegove kestenjaste oči.

„Zdravo, ljepotice."

Na drugoj strani grada, dešavala su se ne tako čista posla. Djevojka niske građe u malenom crvenom kaputu hodala je ulicama grada. Ljudi su je gledali prisjećajući se tko je ona, zapamtili su je po ožiljku na licu, ta velika crta sa toliko mračnih tajni. Pitali su se što želi i zašto se vratila, a ona, ona je došla tu poslom, poslali su je da provjeri stanje u vezi Jasona McCanna, mogla se je okladiti da zna svaku njegovu tajnu, no sada je sve drugačije jer je Jamie na njenom mjestu.

„Gdje je Jason?" Upitala je mladog muškarca koji je sjedao u raskošnoj sobi.

„Tamo gdje i pripada, zar si stvarno mislila da će te čekati toliko dugo?!" Odgovorio joj je sa malo ljutnje u glasu, nakon toliko godina vratila se i pita za Jasona. Nakon svega što su prošli.

„Čula sam da ima novu djevojku." Podignula je obrvu, igrajući se sa malenim smiješkom na licu.

„Elizabeta, zaboravio te, oprosti se s tim." Izderao se muškarac, na što je crvenokosa djevojka spustila glavu.

Bila je toliko naivna misleći da će on isto osjećati, svima se činilo ludo njeni osjećaji prema njemu, čak i Jasonu samome. Nikada na isti način nije mislio na nju, i ona je bila svjesna toga, ali i dalje je pokušavala i dalje se rušila, sve samo zbog njega.

„Vidimo se, Ashton!" Nasmijala se izdajnički, spremna da uništi ono njoj najmilije. Jasona.

ASHTON!!!!!!!!!!! :OOOO ;)

Jason je možda vani, ali drama ne prestaje :)