Roza i njene ljubavne skice

6.

Sjedila je na plaži i crtala svoju novu buduću kreaciju. Bila je to nekakva žuta večernja haljina, koja joj je ušla u snove dok je spavala u autu, kad joj je mobitel zazvonio zvukom poruke.
Odložila je olovku, izustivši tihu psovku.
No, bila je to poruka od Marka. Znala je da je njegova jer mu je mogla vidjeti sliku profila.

Kamo si nestala nakon vikenda?

Nasmijala se. Zar bi se trebala ispovjediti svom starom kolegi kojeg se nije ni sjećala?
Sama sebi je odmahnula glavom i brzinski odgovorila:

Daleko

Pogledala je prema moru gdje su se Jakov i Maša zaljubljeno grlili. Nasmiješila se, bili su prekrasni. U ovom trenutku je poželjela da ima zagrliti nečiju kožu pregorjelu od ovog Sunca i upijati nečiji miris pomiješan s mirisom plaže. Sad je samo mogla mirisati svoju kožu i prolaziti prstima kroz mokru kosu.

Koliko daleko?

Markov brzi odgovor je iznenadi. Nekome je baš dosadno.

Jako daleko, dat ću ti hint: otok

Nije se previše zanimala. Nijedan muškarac ju ni nije zanimao, samo ih je voljela gledati. Bilo je tih koji su ju privlačili no nikad nije htjela dalje od avanture na jednu noć. Išla je u krevet samo s onima koji su joj se sviđali, a istinski ih je bilo malo.

a ja ne mogu na otok, okrutno

Nasmijala se i bacila mobitel natrag u platnenu torbu za plažu. Vratila se svojoj skici jer joj se više nije dalo pisati s Markom, trebala se vratiti skici koja je trebala biti poslata Grotowskoj do sutra. Imala je previše posla kad se vrati s odmora.

Borna se spremao na plažu k svojim prijateljima kad je ugledao nekakav plavi fascikl pokraj kreveta. Polako je prišao, znatiželja ga je peckala po vrhovima prstiju.
Uzeo je fascikl u ruke, oprezno ga otvorivši. Zasigurno joj je ispao dok je prekopavala stvari za posao.

" Roza, Roza.." nasmijano je rekao, prolazeći po raznim skicama. Bilo je onih na velikim papirima, papirićima i nekakve šarene velike haljine koje nije mogao ni zamisliti da postoje. Iz tog fascikla kao da je izletio nekakav naboj boja i šarenila, njen stil i izražaj. Sve je to imao ovdje.

Onda ga je stvarnost pogodila zvonjavom mobitela i shvatio je da kopa po nečijoj privatnosti.
" Sori, Roza prijateljice. " tiho je promrmljao potom ostavio fascikl na noćni ormarić. Naravno da se nije ni potrudio da ga ostavi gdje je bio, jednostavno ga nije bilo briga.

" Halo?" nezainteresirano se javio dok je uzimao sunčane naočale iz torbe.

" E, gdje si ti?" grub muški glas se oglasio u slušalici. Ivan, skoro je zaboravio.

" Hej, stari. Znaš da sam na odmoru tako da me ne uznemiravaj. " otresito mu se obratio na što se ovaj nasmijao.

" Što si tako nervozan? Već te netko naljutio?" posprdno izusti, Bruno se podsmjehne.

" Naravno da ne. Samo mi reci, jel ima kakvih novosti?"

" Naravno da ima, jedno veliko sranje. Bojim se da ćeš se morat vratit. " srce mu je naglo počelo lupati nakon riječi njegova prijatelja. Nije htio upropastiti odmor, morao se uzdati u ljude koji su radili za njega.

" Što se dogodilo?" smoreno je upitao dok je uzimao sok iz hladnjaka.

" Dobro me slušaj, onu večer kad si otišao ranije iz kluba, Martin je našao neku djevojku predoziranu u wc-u. " ne. Ovo je noćna mora svakog vlasnika noćnog kluba. Droga je definitivno bila najgori neprijatelj takvih mjesta.

" Zvali ste policiju?" nadao se da jesu. Nisu valjda toliko glupi.

" Normalno da jesmo, zar misliš da smo tolike budale?" Ivan pomalo ljutito upita. Sad je osjetio naglo olakšanje.

" Onda dobro. Izvještavaj me. " krenuo je poklopiti kad ga je Ivan naglo zaustavio.

" Zar nećeš doći?" pomalo prestrašenim tonom je upitao.

" Daj Ivane, ne budi šmizla. Pola života si sa mnom u poslu. Ja ne sumnjam u tebe. "

" Oke, zvat ću te ako bude novosti. " nesigurno je odgovorio potom poklopio. Borna nervozno ubaci mobitel u džep, pošavši preko ceste na plažu. Prizor koji je ugledao ga je naglo opustio.

Premazana uljem za tamnjenje je ležala na ležaljci i crtala. Kupaći kostim boje breskve joj je savršeno pristajao, izgledala je savršeno. Oblizao je usne i otpio gutljaj soka.

" Gdje si ti dosad?" Jakov ga udari mokrom rukom po prsima što ga vrati u stvarnost.

" Oprosti, zvali su me s posla. " odgovorio je potom krenuo prema ležaljkama gdje su sjedile cure.

" Hej, Borna. " pozdrave ga u isti glas na što im on samo mahne, zavalivši se u slobodnu ležaljku.

" Što se dogodilo?" Maša ga ljubazno upita na što on samo odmahne glavom.

" Ne želim vas zabrinjavat, sve je super. Ne brinite. " potapše ju po leđima potom ustane.

" Idemo bacit malo odbojke?" rastegnuo se i krenuo prema igralištu, Jakov je zaigrano potrčao za njim i bacio loptu za servis.

" Ti ne ideš igrat?" Maša pogleda Rozu koja slegne ramenima.

" A idem, ajde. " naposlijetku je ustala i pošla za svojom prijateljicom do igrališta. Kopkalo ju je što se događa s Bornom, nikako ga nije vidjela uznemirenog. Sad se ponovno činio bezbrižan iako je prije nekoliko minuta izgledao kao da mu se svijet srušio.

Nakon tri odigrana seta, krenuli su prema apartmanima. Večeras su odlučili naručiti pizzu i gledati film pošto su svi bili dosta umorni od puta.

Dok se tuširala, načula je zanimljiv razgovor. Borna se tako grleno raspravljao s nekim preko telefona da se i ona malo prestrašila. Stajala je onako u ručniku nekih desetak minuta sve dok nije završio razgovor, nakon toga je začula samo tup udarac.

Obukla je grudnjak i gaćice potom uzela jedne Nikeove sportske hlačice i Calvin Klein sivi top. Svježe opranu kosu je podigla u nekakvu pundžu potom izašla iz kupaonice.

" Jesi dobro?" zbunjeno je upitala Bornu koji je popravljao lampu na noćnom ormariću.

" Da, super sam. Napokon si se sjetila izaći. " iznervirano je rekao i samo se zatvorio u kupaonicu, snažno zalupivši vratima.
Pogled joj je privukao njegov mobitel koji je stajao na krevetu. Nije htjela kopati no užasno ju je zanimalo.

Naposlijetku, odustala je i izašla zapaliti cigaru van na balkon. Ljetni povjetarac joj se zavlačio pod lagane kratke hlačice dok je samo tako besposleno stajala.
Ulica je bila prilično bučna, neki lokalci su šetali sa psima, turisti su se spremali u obilazak. Jako joj se sviđalo ovdje.

Začula je tresak vrata kupaonice. Borna je ubrzo izašao na balkon s cigaretom među usnama.

" Trebali bi u dnevni, pizza je sigurno stigla. " nesigurno je rekla. Osjećala se tako nesigurno u njegovoj blizini i mrzila je to, tako ju je prokleto živcirao no tako je silno željela znati više o njemu.

" Jesi dobro?" gotovo nečujno je upitala kad nije dobila nikakav odgovor na prethodno. Naslonio se na ogradu potom ispuhnuo dim iz pluća.

" Možda nisi pogriješila kad si rekla da su tvoje haljinice bolje od mojih klubova." problemi na poslu, u potpunosti ga je mogla razumjeti.

" Hej, idemo u dnevni. Treba skrenuti misli s posla. " povukla ga je za ruku uz osmijeh van iz sobe. Maša se tuširala dok je Jakov tražio filmove za filmsku večer.
" Nismo ovo dugo radili, buraz. " Borna se sjetno nasmije.

" Stvarno nismo. " Jakov je također ispustio jedan sjetan uzdah kad se začulo zvono na vratima.

" Sigurno je pizza. Idem ja otvorit. " Roza skoči s kauča potom odjuri do vrata, bila je užasno gladna.
No, pred vratima nije našla dostavljača već gazdaricu apartmana i dva policajca.

" Oprostite, vi trebate nekog?" zbunjeno je upitala.

_____________